“Nisam se borio za ovakvu Hrvatsku”-Stanko Majdak o diskriminaciji starijih

Na 2. sjednici Županijske skupštine Krapinsko-zagorske županije, održanoj 10. srpnja 2025. godine, tijekom aktualnog sata raspravljalo se o brojnim temama, no poseban dojam ostavio je istup vijećnika Stanka Majdaka.

Iako nije imao konkretno pitanje, Majdak je iskoristio vrijeme za govor o problemima s kojima se svakodnevno suočavaju starije osobe u Hrvatskoj.

U intervjuu za ZIP portal Majdak otvoreno govori o diskriminaciji prema starijima, niskim mirovinama, problemima u zdravstvenom sustavu i manjku empatije u institucijama. Poziva na promjenu društvenog stava i veću brigu za dostojanstvo ljudi treće životne dobi.

ZIP portal: Gospodine Majdak, iznijeli ste vrlo emotivan apel vezan uz položaj starijih osoba u Hrvatskoj. Možete li nam reći što Vas je osobno potaknulo da progovorite upravo o toj temi?

Stanko Majdak: U životu me vode dvije važne misli: prva je da su godine samo broj, a ne život, a druga da nije važno koliko godina imate u životu, već koliko života imate u tim godinama. Nažalost, institucije u Hrvatskoj već godinama sustavno urušavaju dostojanstvo starijih ljudi — u zdravstvu, u mirovinskom sustavu… Svi znamo kolike su mirovine i koliko teško ljudi žive. Mladi napuštaju obitelji, stariji ostaju sami, a palijativna skrb praktički ne postoji. U Hrvatskoj imamo tek dva hospicija.

Osobno sam u posljednjih mjesec dana prošao niz iskustava koja su mi jasno pokazala koliko je sustav nepravedan prema starijima. Htio sam kupiti automobil — banka mi je na zahtjev za gotovinski kredit ponudila tek četiri i pol tisuće eura. Pokušao sam i leasingom, ali sam odbijen. Kad sam želio putno osiguranje za odlazak u Pariz, Croatia osiguranje, čiji sam korisnik 50–60 godina, nije mi ga odobrilo. A onda saznam da predsjednik uprave te iste kuće ima plaću 50.000 eura mjesečno. U svakom njihovom ugovoru piše da je naknada u slučaju smrti 4.000 eura — dakle, 13 ljudskih života vrijedi jednu mjesečnu plaću direktora.

Ne tražim ništa posebno — samo dostojanstveno starenje. Ja još nekako guram, ali ljudi s malim mirovinama nemaju ni minimum dostojanstva.

ZIP portal: Spomenuli ste da starije osobe često nemaju dostojanstvo u mirovinskom sustavu. Što konkretno smatrate najhitnijim problemom kad govorimo o mirovinama u Hrvatskoj?

SM: Pratim mirovinski sustav. Osobno imam relativno pristojnu mirovinu u odnosu na prosjek, ali znam previše ljudi koji jedva preživljavaju s manje od 300 eura mjesečno. Navodno je prosjek oko 540 eura, no stvarnost je daleko gora. Gdje je tu dostojanstvo? Stariji nemaju sigurnost, ne znaju hoće li sutra imati za osnovne potrebe.

Ljudi na selu još se nekako snađu — mogu nešto uzgojiti — ali što je s onima u gradovima? Oni kopaju po kantama. To je sramota za hrvatsko društvo. Bio sam branitelj od prvog do zadnjeg dana i nisam se borio za ovakvu Hrvatsku. Žao mi je što je danas ovakva kakva jest. Mirovine bi trebale biti barem 1.000 eura kako bi ljudi u gradovima mogli živjeti dostojanstveno. Za manje od toga — to je preživljavanje, ne život.

ZIP portal: U svom govoru ste rekli da dostojanstva nema ni u zdravstvu. Na što konkretno mislite — na liste čekanja, pristup uslugama, ili odnos zdravstvenih radnika prema starijima?

SM: Dobro poznajem stanje u zdravstvu jer sam i sam pacijent. Realnost je takva da bez privatnih pregleda ne možete do kvalitetne zdravstvene skrbi. Liste čekanja su beskonačne. Sve ide prema tome da se sustav gura u privatni sektor, što nije slučajno.

Istina je da su mnoge medicinske sestre i liječnici predani i požrtvovni, ali sustav u cjelini ne funkcionira. Preopterećen je, prezadužen i neefikasan.

ZIP portal: Što bi, po Vama, bio prvi konkretan korak koji bi, recimo, Županija mogla poduzeti da poboljša kvalitetu života starijih građana?

SM: Realno gledano, Županija je u tom smislu prilično nemoćna. Ima ograničena sredstva koja su uglavnom decentralizirana i strogo namijenjena. Prava odgovornost leži na državi. Vlada predlaže i donosi zakone, ona upravlja resursima i ona snosi krivnju za sadašnje stanje. Bez promjena na državnoj razini, teško se mogu očekivati ozbiljni pomaci.

ZIP portal: Postoji li dovoljno programa za aktivno starenje u Krapinsko-zagorskoj županiji i koliko se u njih stvarno uključuju stariji?

SM: Županija se trudi koliko može, i ljudski i financijski. Vidljivo je da postoji volja, no nedostatak sredstava je velik problem. Međutim, i stariji ljudi su često toliko obeshrabreni i iscrpljeni da se jednostavno ne odazivaju. Trebalo bi ih dodatno motivirati, osnažiti i pozvati da se uključe.

ZIP portal: Mogu li se građani sami izboriti za bolje uvjete?

SM: Nažalost, poznata je ta hrvatska šutnja. Bio sam sudionik pokreta 1971. godine, a nakon toga — tišina. Povukli smo se i nismo više aktivni kao narod, a to nije dobro.

Demokraciju živimo tek 30-ak godina, i još se učimo kako funkcionira pravi demokratski sustav. Trebamo se probuditi kao građani.

ZIP portal: Kako gledate na ulogu obitelji i zajednice u skrbi za starije — postoji li balans ili se previše toga prebacuje na institucije koje su često neučinkovite?

SM: Danas je, nažalost, postao trend da mladi odlaze iz svojih domova, gradova, pa čak i iz zemlje. Obitelj kao temeljna jedinica društva se raspala. Nekada je bilo normalno da pod istim krovom žive djed, baka, roditelji i djeca. Danas to više ne postoji.

Institucije sve više preuzimaju ono što je nekada radila obitelj, ali nisu dorasle toj ulozi. Sustav skrbi ne funkcionira kako bi trebao, a povratka na staro — bojim se da nema.

ZIP portal: Za kraj, što biste poručili mladima danas — kako da grade odnos prema starijima, i što bismo kao društvo mogli učiniti da “zlatna dob” stvarno postane dostojanstvena?

SM: Teško je mladima davati savjete. Oni imaju svoje prioritete, svoje živote, i često misle da starost nikada neće doći — ali ona dođe brže nego što očekuju.

Kod mladih osobno ne vidim zlobu, ali vidim da žive u drugačijem svijetu. Društvene mreže, mediji i liberalni kapitalizam oblikuju njihovu percepciju života i vrijednosti. To uništava empatiju, zajedništvo, obitelj, pa i odnos prema starijima.

Ako želimo da starost bude dostojanstvena, moramo kao društvo redefinirati što znači biti čovjek — i mlad, i star. Poštovanje, empatija i solidarnost trebaju ponovno postati temelj društva.

Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

mstužić/zip.com.hr 14.07.2025.