Diskriminacija žena u svijetu rada i dalje prisutna

Ako promatramo položaj žena u svijetu rada u Hrvatskoj primjećujemo da je on i dalje nepovoljniji u odnosu na položaj muškaraca.

Kakav je položaj žena na tržištu rada u Republici Hrvatskoj, razgovarali smo sa Lanom Kučer, stručnom suradnicom iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI).

-Žene imaju niže plaće, više su pogođene prekarnim oblicima rada, izrazito su podzastupljene na upravljačkim i višim pozicijama (tzv. efekt staklenog stropa) te češće rade na određeno, u nepunom radnom vremenu i u manje plaćenim zanimanjima. Različiti oblici diskriminacije s kojima se susreću dovode do toga da žene imaju 20 posto niže mirovine te su u toj dobnoj
skupini u najvećem riziku od siromaštva – istaknula je Kučer dodavši kako se žene najviše diskriminira u području rada i zapošljavanja prvenstveno na osnovi trudnoće i
majčinstva te dobi.

Naime, diskriminacija žena često počinje za vrijeme trudnoće, a kasnije žene na sebe preuzimaju većinu obveza brige o djeci. Temelji se rodnoj ulozi žena kao „skrbnice“, kao i na
percepciji žena kao onih koje su manje fleksibilne i produktivne zbog svoje majčinske uloge te
uzrokuju organizacijske poteškoće poslodavcima. To rezultira time da su one na radnim mjestima u nepovoljnijem položaju nego muškarci. Ako pak muškarci preuzmu obveze brige, oni ne zadovoljavaju društvenu percepciju rodne uloge muškarca kao „prehranitelja obitelji“ što također može uzrokovati njihovu diskriminaciju na radnom mjestu.

Oblici diskriminacije

Diskriminacija može uključivati ​​pogrdne primjedbe, pogoršanje radne atmosfere, dodjeljivanje neadekvatnih radnih zadataka, ali i dovesti do prestanka radnog odnosa. Ona se u ovom području najčešće javlja kao otkazivanje ili neobnavljanje ugovora o radu kada poslodavac sazna za trudnoću, zatim premještaje na radna mjesta s nepovoljnijim uvjetima rada i uskrate napredovanja pri povratku s rodiljnog/roditeljskog dopusta, kao i nerazumijevanje pitanja usklađivanja privatnog i poslovnog života.

-Pri zapošljavanju se žene susreću s nezakonitim pitanjima o planiraju obitelji, a na radnim mjestima mogu doživjeti neugodne ili negativne komentare o majčinstvu od svojih kolega ili nadređenih. Iako različiti zakoni propisuju zaštitu od diskriminacije, nažalost se u praksi i dalje krše i ne provode dosljedno. U našem radu primjećujemo da iako žene odmah prepoznaju diskriminaciju ili da se radi o nepovoljnom postupanju, i dalje ih manji broj to odluči prijaviti nadležnim tijelima. Razlozi koje navode za to su nepovjerenje u pravosudni sustav i institucije, strah od otkaza i mobbinga te nepoznavanje vlastitih prava – pojasnila je Kučer te dodala kako žene smatraju da bi im dugotrajni sudski postupci bili preveliko financijsko opterećenje i dodatan stres.

Također, neke žene smatraju kako poslodavci i dalje ne pokazuju spremnost za rješavanje ovih problema te je uočeno da u kompanijama najčešće ne postoje ili se ne provode politike i postupci koji bi detaljnije uređivali pitanje zaštite od diskriminacije, kao što je postupak zaštite dostojanstva koji je predviđen Zakonom o radu.

-Zbog svega navedenog, potrebno je kontinuirano senzibilizirati i osvještavati poslodavce o ovim problemima te im ponuditi alate kako bi se spriječilo da do ovakvih situacija dolazi, ali je isto tako važno adekvatno sankcionirati one koje zakone krše. Osim toga, Republika Hrvatska na nacionalnoj razini nema politike koje bi se sustavno bavile pitanjem usklađivanja privatnog i poslovnog života, a kojima bi se dao jasan smjer poslodavcima kako smanjiti diskriminatorne prakse koje pogađaju prvenstveno žene. Jednako je tako važno i raditi na osvještavanju društva, posebno mladih, o ovim pitanjima te mijenjati percepcije koje imamo prema ženama i muškarcima – poručila je Lana Kučer, stručna suradnica iz CESI.

Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

sleljak/zip.com.hr 30.07.2024.