Ekskluzivno donosimo impresije: Povodom Mjeseca našeg filma u Kinu Krapina održavaju se projekcije brojnih filmova. Među njima je i “Bogorodica”, ratna drama redatelja Nevena Hitreca snimljena 1999. godine.
Film je na rasporedu u petak, 31. svibnja u 20 sati, a ulaz je slobodan. Osim projekcije, priprema se i druženje s filmskom ekipom. “Bogorodica” je dugometražni igrani film, prvijenac redatelja Nevena Hitreca koji je osvojio srca publike. Dio filma snimljen je i u Krapini, točnije u Crkvi Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu.
Radnja filma odvija se prije početka Domovinskog rata u jednom selu u Hrvatskoj gdje je živjelo hrvatsko i srpsko stanovništvo. Glavni lik Kuzma, kojeg glumi Ljubomir Kerekeš, lokalni je hrvatski umjetnik čija će obitelj postati žrtvom ratnih događanja.
Kuzma se zaljubljuje u puno mlađu seosku učiteljicu Anu Šokčević te se njih dvoje, unatoč neodobravanju od strane Anine obitelji i prijetnji bivšeg zaručnika vjenčaju i dobiju sina Ivana.
Istovremeno počinje i Domovinski rat, te dobrosusjedski odnosi između Hrvata i Srba u Lovrincima postaju sve napetiji, a nakon ubojstva seoskog učitelja hrvatskog jezika koji je imao izrazito domoljubne stavove, lovrinački Srbi napuštaju selo, a žene i djeca odlaze u Srbiju.
Muškarci se, naoružani od strane JNA i četnika, skrivaju u šumi pripremajući napad na selo i pokolj nad dojučerašnjim susjedima i prijateljima. Rade, Kuzmin najbolji prijatelj, također se priključuje pobunjenim Srbima potaknut žudnjom za Anom i ljubomorom prema Kuzmi. Nakon što su Srbi zauzeli selo i krenuli u pokolj nad nesrpskim civilima, upravo Rade napada Kuzminu obitelj. Hoće li se Kuzma prepustiti očaju i osvetiti obitelj, pogledajte na projekciji filma.
Bogorodica je od kritičara dobila brojne pohvale zbog režijskog umijeća, a u Puli je film osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film i Zlatne arene za glavnu žensku i mušku ulogu.
Kuzminog sina, Ivana, glumila je Katarina Erdelja iz Krapine. Katarinina majka, Josipa Erdelja, govori nam kako su je u to vrijeme kontaktirali članovi Zbora Ilirci Krapina koji su joj rekli da se za snimanje traži beba, a pošto je ona tek rodila, predložili su joj da se javi za snimanje, što je ona odlučila prihvatiti.
-Na setu je bilo predivno, lijepo su se odnosili prema nama. Snimanje se ponavljalo koliko god je trebalo. Dok je dijete bilo nervozno, gladno, vozili su nas doma da ju nahranimo, dolazili su ponovno po nas. Stvarno su bili pažljivi-opisuje nam Josipa Erdelja.
-Pogledala sam film. Znala sam tematiku, ali ipak nisam znala da je toliko težak. Mi smo sudjelovali na tom djelu snimanja u kojem smo sudjelovali, gdje je ona bila mali Ivan na krštenju i to je sve. Malo mi je bilo mučno i teško za gledati cijeli film, ali tematika filma je takva, ratna-govori Erdelja. Podijelila je i jednu anegdotu.
-Nedavno je Ljubomir Kerekeš bio u Krapini, gledali smo predstavu i rekoh, Katarina, javi se čovjeku i reci da si mu kćer. Mi smo se tako zezale i Katarina dođe do njega i veli, znate da ste vi moj tata. On je pogledao potpuno zabezeknut, no onda mu je objasnila da je bila mali Ivan u filmu “Bogorodica”-kroz smijeh je ispričala Erdelja.
Rekla je kako je Katarina za svoju ulogu dobila 400 kuna te da su joj time kupili zlatni privjesak da ima za uspomenu za svoj glumački nastup.
I Ljubomir Kerekeš prisjetio se snimanja filma koji mu je ostao u posebnom sjećanju.
-Lijepo se sjetiti. Često se vraćam u ta vremena jer mi je taj film iz više razloga prirastao srcu. Ne samo zato što se radi o Slavoniji, nego je i tematika takva. Bila je prisutna kod ljudi određena svježina svih tih sjećanja, dojmova, tragedija i sve je to bilo vrlo emotivno. U svakom slučaju ta jedna široka, slavonska, poštena duša je nešto što se apsolutno pamti-objasnio je Kerekeš te rekao kako i danas ima priliku sresti ljude, branitelje koje čak i ne poznaje, ali oni ga prepoznaju te mu kažu kako im je “Bogorodica” najbolji film.
-To su tako neke lijepe uspomene gdje čovjek shvati da sve ono što sam osjećao i proživljavao u to vrijeme, u tih nešto više od 40 ak dana koliko smo radili na filmu, zapravo da je taj osjećaj i dojam u potpunosti iskren i točan-govori te ističe kako je to lijep osjećaj i koliko je to ljudima ostalo u sjećanju. Osvrnuo se i na snimanje u Crkvi Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu.
-Sjećam se da je jako teško bilo pronaći crkvu koja bi upustila svoj prostor da se snima. To su neki nesporazumi gdje ljudi ne znaju i nisu upućeni u realizaciju samog snimanja. U filmu se odigrala eksplozija koju je trebalo napraviti tako da na filmu izgleda sve efektivno pa su neki odustali, ali kod vas smo uspjeli to realizirati pa je ta scena snimljena na Trškom Vrhu. Lijep je to bio ambijent-rekao je te kazao kako dolazi u Krapinu na prikazivanje filma.
-Ja sam odmah rekao da ću doći u Krapinu i zahvalio sam se na takvom odabiru da se vratimo malo u ta neka teška vremena putem filma, ali apsolutno mislim da je dobro pogledati taj film da malo osvježimo neku svoju životnu istinu koju zadnjih godina baš ne cijenimo i ne poštujemo previše. Po meni se na neki način ponašamo previše kao svoj na svojem, zaboravljajući to naše, to svoje, tko je za to zaslužan, tko je ostavio svoje živote da bismo mi danas bili ovdje-zaključio je Kerekeš.
Neven Hitrec, redatelj filma govori kako su se u vrijeme snimanja filma još uvijek osjećale i vidjele posljedice rata, što je s neke strane poslužilo i kao prirodna scenografija, pogotovo za dijelove snimljene u Slavoniji, u blizini Babine Grede.
-Što se tiče samog Trškog Vrha, to je izuzetna barokna crkva. Kad sam vidio oltare i cijeli ambijent, onda sam se odlučio da završna scena cijelog filma bude tamo. Ja mislim da se osjeti ta umjetnička i kreativna snaga nekih ljudi koji su napravili te oltare i u njih unijeli svu svoju energiju i kreaciju-opisuje Hitrec te govori koliko mu je nevjerojatno čuti da je Katarina Erdelja, koja je glumila bebu, sada već odrasla djevojka.
-Sjećam se te neke energije koja se tada u Hrvatskoj osjećala i neki zamah nakon rata kad je trebalo napraviti neki iskorak prema budućnosti, u tom periodu je taj film nastao. Sam scenarij je napisan 1992., tijekom rata-govori redatelj objašnjavajući kako u nekim segmentima ima taj neki duh ratnog, nacionalnog ushita, doba u kojem se još nije znalo da li će bit Hrvatske te ističe kako će doći u Krapinu pogledati film.
-Uvijek je prekrasno doći i pogledati film uz publiku koju to zanima, u ovom slučaju hrvatski film koji je star 25 godina. Dugo ga nisam pogledao-zaključuje Hitrec te govori kako i njega samoga zanimaju dojmovi nakon ponovo pogledanog filma.
mstužić/Foto: schreenshot youtube/zip.com.hr 21.05.2024.