Posjetili smo Ladislava Prežigala, zagorskog pjesnika i jednog od osnivača GFUK-a:”Život mi je ideja za pisanje”

Ladislav Prežigalo zagorski je pjesnik, rodom iz Selna. Liriku je počeo pisati kao osnovnoškolac i ta ljubav prema riječi u stihu, nije ga napustila do današnjih dana.

Posjetili smo ga u bolnici u Krapinskim Toplicama kako bi s nama podijelio svoj pogled na pjesništvo.

–Ljubav prema pisanju je tu od malih nogu, ne znam zašto. Kada sam bio mali dopala me u ruke jedna lijepa pjesma od Jesenjina “Crni čovjek”. Počeo sam čitati tu poeziju te sam vidio da mogu sam razmišljati u tom smislu, da čovjek ima puno toga što želi reći-pojašnjava Prežigalo kako je krenula ljubav prema poeziji.

-Mene sve interesira, svaki dan je zapravo novi dan, svaki dan su nove ideje i svaki dan nešto zapišem. Život je meni ideja za pisanje pjesama-kazao je pjesnik rekavši kako mu je sada u bolnici interesantno promatrati ljude, osoblje koje želi pomoć i koje zaista radi jednu humanitarnu stvar.

-Svi ti doktori isto imaju iza sebe nešto, oni isto imaju svoj život, maštu, snove, razmišljaju, razumiju, vole i dijele taj dio života s nama-kazao je Prežigalo.

Ladislav je nedugo završio svoju 68. knjigu i počeo pisati 69. knjigu. Od toga je izdao 32 knjige. Želja mu je da ljudi vide te knjige i da čitaju.

-Zapravo te pjesme se ne čitaju od prvog do zadnjeg reda, nego kad čovjek krene pročita, nađe se u tome i tematski su sve složene unutra tako da on može razmišljati o njoj i moram priznati da sam zadovoljan. Od početka je to bilo dosta teško, ali sada već imam 4100 ljudi koji me prate-istaknuo je Prežigalo.

Vrijedi istaknuti kako je nedavno bio i u Kambodži te su stanovnici preveli jednu njegovu pjesmu na svoj kmerski jezik.

–To su neki detalji koji vam daju poticaj da i dalje radite, znate da nije uzalud. Možda vam se prvi trenutak čini uzalud jer uvijek je najteže izdat prvu knjigu. Prisutne su onda svakojake emocije koje su sve više protiv nego za da nešto izdate. Kada tu prvi knjigu izdate onda već ide lakše, onda vam to ide u rutinu i daleko je jednostavnije-pojasnio je Prežigalo.

Na pitanje da li ima neku najdražu pjesmu ili knjigu, rekao je kako je to zaista teško za odgovoriti.

-To je kao da imate puno djece i netko vas pita koje vam je najdraže. Meni su sve drage jer su u određenom vremenu pisane. Svaka nešto znači. To je preko 9.000 pjesama i sada odlučit se za nešto to bi bilo izuzetno teško-kazao je pjesnik rekavši kako svaka pjesma nosi svoju povijest iza sebe.

Treba napomenuti kako je Ladislav Prežigalo bio i jedan od osnivača Glumačkog festivala u Krapini.

–To mi je veoma drag festival jer sam htio da u Zagorju nešto napravimo za opće dobro, da približimo to kazalište, tu umjetnost glume i ljude. Bio sam siguran da mi sada postavimo u Krapini, Zaboku ili Krapinskim Toplicama autobuse da u Zagreb neće 15 ljudi ići u kazalište, ali kada smo mi kazalište doveli pred kuću uz sve općine i gradove Hrvatskog zagorja, Varaždinske županije, dijelom i Zagrebačke županije onda ljudi rado dođu-rekao je Prežigalo priznavši kako je početak bio izuzetno težak.

-Kada smo počeli mislio sam da kazališta uopće nećemo napuniti i činili su mi se kao da su stadioni. No, krenuli smo i odaziv je bio odličan, repertoar je zahvaljujući Adamu Končiću bio odličan-rekao je pjesnik napomenuvši kako se ne smije prestati sada kada je to postao trend.

Osim festivala, Prežigalo je već 40 godina uključen u Savez inovatora Zagreba.

–To mi je izuzetno drago jer od inovacija sve u životu počinje i bez toga se ne može dalje. Aktivan sam i u Hrvatskom društvu književnika. Razmišljam da krajem ove godine izdam nekih 10-tak knjiga-kazao je te rekao kako voli kad njegove knjige imaju nekakav smisao i da su prepoznatljive.

–Htio bi da u Zagorju svaka kuća ima moju knjigu da se ljude približi čitanju i razmišljanju-zaključio je Prežigalo.

mstužić/kleljak/zip.com.hr 11.07.2024.