Da li u praksi viđamo ravnopravnost o kojoj se toliko priča?
Neravnopravnost je svugdje oko nas, ali je često prikrivena, a možda ponekad i ne obraćamo dovoljno pozornosti pa je jednostavno i ne vidimo. Slušajući mišljenja predstavnika tvrtki i političkih organizacija neprestano se obećavaju bolji uvjeti za žene, promoviraju se žene na visokim pozicijama, neprestano se donose nove odluke, pravila i propisi koji jamče ravnopravne uvjete za žene i muškarce na radnom mjestu., a s druge strane, u praksi rijetko viđamo ravnopravnost o kojoj se toliko priča. Najpoznatija metoda postizanja ravnopravnosti na vodećim pozicijama je uvođenje kvota i konkretno u politici postoji zakonska obveza da se na izborne liste stavlja 40% podzastupljenog spola. Europska komisija također je donijela direktivu kojom nastoji osigurati rodni balans na vodećim pozicijama, a cilj je osigurati da 40% neizvršnih direktora ili 33% svih članova odbora čini podzastupljeni spol i to u razdoblju do 2027. godine – definitivno visoko postavljena ljestvica. Ako gledamo svrhu kvota – one su određene da bi poboljšale uvjeta života, rada, zarade i da bi se osiguravale jednake prilike za napredak, bilo da se radio o rodu, bilo da se radi o rasi, invaliditetu i drugo.
Ako analiziramo ZA kvote možemo istaknuti: neke države danas imaju ravnopravan broj žena i muškaraca na visokim pozicijama u politici zahvaljujući kvotama; povećanje zastupljenosti žena pomoću kvota pomaže smanjenju diskriminacije; smanjuju se predrasude vezane uz promaknuća žena, te rod postaje nevažan…
Ako analiziramo PROTIV kvota možemo istaknuti da ovakav sistem možda zanemaruje aspekt zasluge; može se dogoditi da zbog ispunjavanja forme nekvalificirane žene zauzmu mjesto kvalificiranim muškarcima, a ni mi ne mislimo da je dobro da nas biraju na neka mjesta samo zato što smo žene; ako su nam potrebne kvote, bilo u politici bilo u tvrtkama znači da zaista nismo ravnopravni i da je još dugi put do istinski demokratskog društva…
Možemo također reći da nam briga za ravnopravnost baš i ne funkcionira podjednako kada na primjer na izbornim listama redovito viđamo veći broj muškaraca i nitko ne reagira, a protiv platforme Možemo! pokrenuta je tužba zbog većeg broja žena na listama u odnosu na muškarce (primjer u Osijeku). Svi statistički podaci pokazuju da je veći broj žena visoko obrazovan, a žene su i dalje podzastupljene na vodećim pozicijama u tvrtkama i politici, još uvijek teže dolaze do posla zbog moguće trudnoće, a i češće doživljavaju seksualno uznemiravanje na radnom mjestu. Povišice i promaknuće žene unatoč zaslugama, opet vidimo rjeđe, a u percepciji javnosti postoji i zabluda kako žene ne dobivaju povišice jer ih ne traže često kao muškarci, no istraživanja su više puta pokazala kako to nije točno – žene traže povišice podjednako kao i muškarci, samo ju ne dobe.
Rodna ravnopravnost definitivno ne bi trebala biti marketinški alat jer u pitanju je zakonom zajamčeno pravo koje se ne poštuje, problem na kojemu je potrebno djelovati, a ne samo pričati o njemu.
Djevojčice i dječake se različito odgaja i socijalizira, djevojčice se potiče na sigurne aktivnosti u zatvorenom, dok se dječake potiče na sport i rizik, a ako odskaču od zadanih okvira izloženi su ruglu. Što ćemo postajati svi skupa svjesniji o nepotrebnosti strogih rodnih podjela, to će biti manje ovakvih načina odgoja, što j jako važno jer u pitanju je primarna socijalizacija koja ulazi u srž karaktera osobe i prati je cijeli život i utječe na naše viđenje odnosa u društvu. Vodeće pozicije su uvijek rezervirane za aktivne i asertivne, a to su karakterne osobine koje uvijek pripisujemo muškarcima, pa je i to kočnica za žene kad se radi o promaknućima.
Nadam se da svi skupa postajemo svjesni toga da i muškarci mogu plakati, a žene mogu biti čvrste i mogu biti dobre „liderice“ bilo u tvrtkama, bilo u politici. Na žalost društvena slika i dalje odražava društvo koje se drži rodnih uloga premda su se žene već dokazale i uspješno probile u srednji menadžment, djelomično su prisutne i u politici, ali za sad na visokim položajima moći i odlučivanja za njih još uvijek nema mjesta. Kako bi u svima poznatom crtiću Kalimero rekao: „To je nepravda, to je prava, pravcata nepravda“.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.