ČUVARI HRVATSKE PISANE RIJEČIZapočeo VIII. Svjetski festival hrvatske književnosti-Izletište Stara Škola okupilo sudionike iz cijeloga svijeta

U Izletištu Stara Škola u Svetom Križu Začretju danas, 15. studenoga, započeo je VIII. Svjetski festival hrvatske književnosti.

Tijekom trodnevnog programa, koji se održava u Svetom Križu Začretju i Zagrebu, kroz predavanja, književna predstavljanja i kulturne sadržaje otvara se tema položaja hrvatske književnosti izvan granica domovine, njezina očuvanja te povezanosti hrvatskih autora s matičnom kulturom. Prvi festivalski dan obilježavaju izlaganja sudionika iz Hrvatske i susjednih zemalja, a program će dodatno upotpuniti projekcija filma „Još Hrvatska niʼpropala“ redatelja Nevena Hitreca.

Domaćin i podupiratelj Festivala Goran Bradić istaknuo je važnost potpore hrvatskim književnicima i umjetnicima, podsjetivši na njihovu ulogu u promicanju istine o Hrvatskoj i njezinoj borbi za samostalnost.

-Lako je bilo govoriti o Hrvatskoj diljem svijeta dok nije došao trenutak kada je trebalo stvoriti državu. Mi koji smo tada bili ovdje učinili smo ono što smo mogli, svatko na svoj način. No, bilo je potrebno i prenositi glas o Hrvatskoj i boriti se za nju, ne samo oružjem, financijama i organizacijom, nego prije svega perom, prenoseći istinu o onome što se događa u našoj zemlji. U tome su veliku ulogu imali naši književnici, pisci, slikari, kipari i umjetnici svih vrsta, koji su svojim djelovanjem pridonijeli predstavljanju Hrvatske u svijetu. Ova potpora ujedno je i zahvala svima njima – rekao je Bradić te dodao kako će potpora umjetnicima i književnicima biti trajna, naglasivši da će im, dok god bude živ, biti na raspolaganju u svakom obliku pomoći.

Festival smatra vrijednim kulturnim događanjem koje zaslužuje veću pozornost javnosti i medija. Istaknuo je i kako bi se državne institucije, posebice Ministarstvo kulture, trebale snažnije uključiti u njegovu potporu, a posebno je izdvojio Maticu hrvatsku, koja od samih početaka stoji uz organizaciju i organizacijski odbor Festivala.

Osvrnuo se i na važnost očuvanja pisane riječi u vremenu sve snažnijeg razvoja digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije.

-Bez obzira na digitalno doba, moramo njegovati pisanu riječ. Nije bez razloga rečeno da je pero jače od mača. Nadam se da umjetna inteligencija neće preuzeti sve jer bi to, u konačnici, značilo raspad civilizacije kakvu poznajemo – zaključio je Bradić.

Važnost Svjetskog festivala hrvatske književnosti kao mjesta okupljanja Hrvata iz različitih dijelova svijeta, osobito onih koji svojim djelovanjem čuvaju hrvatsku kulturu, književnost i nacionalni identitet naglasio je dr. sc. fra Šimun Šito Ćorić iz Švicarske i Bosne i Hercegovine.

-Drago mi je što se Festival održava već osmi put zaredom i što okuplja različite ljude izvan domovine, povezane s knjigom i hrvatskom kulturom, koji su aktivni u hrvatskim zajednicama i dobro poznaju sredine u kojima žive. Užitak je svake godine ponovno susresti ljude od Brazila do Australije, Europe, Amerike i Kanade. Uvijek se pojavi netko novi, a tu su i pripadnici autohtonih hrvatskih zajednica iz Austrije, Italije, Molisea, Vojvodine i drugih krajeva. Sve je to svojevrsno nacionalno osvješćivanje Hrvata izvan domovine – rekao je Ćorić.

Pritom je upozorio kako položaj Hrvata u iseljeništvu nije moguće promatrati jednako u svim državama jer se njihove okolnosti, običaji i mogućnosti očuvanja nacionalnog identiteta znatno razlikuju.

-Sasvim je drugačije biti Hrvat u Argentini, na Novom Zelandu ili u Švicarskoj. Posebno je važno uzeti u obzir da danas već odrastaju četvrte, pete pa i šeste generacije hrvatskih iseljenika. I u europskim zemljama, za koje se nekada govorilo da su odredišta privremenog rada, već imamo treće i četvrte generacije – istaknuo je te dodao kako je očuvanje hrvatskog jezika i kulture usko povezano s vezama koje iseljenici održavaju s domovinom.

Govoreći iz vlastitog iskustva života u Švicarskoj, naglasio je kako pripadnici hrvatskih zajednica i katoličkih misija još uvijek dobro čuvaju jezik i kulturu, čemu pridonosi i geografska blizina Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

-Ta nam blizina pomaže jer ljudi mogu dolaziti u domovinu, povezivati svoju djecu s njezinom kulturom i učiti ih da vole zemlju svojih roditelja i praroditelja. Sasvim je drugačija situacija u Latinskoj Americi, odakle nam dolaze Hrvati iz Čilea ili Brazila koji više ne govore hrvatski jezik – pojasnio je Ćorić.

Osvrnuo se i na promjene koje donose globalizacija i suvremeni način života.

-Hrvatski jezik neupitna je i nezamjenjiva kulturna vrijednost, ali procesi asimilacije sve su snažniji. Moramo prihvatiti da će se povezanost novih generacija s domovinom razvijati na drugačije načine. Ljudi se moraju prilagoditi sredinama u koje su došli, ali pritom je važno pronaći načine kako očuvati vezu s hrvatskim podrijetlom, kulturom i identitetom – poručio je Ćorić.

Mještanka Svetog Križa Začretja Tončica Božić izrazila je zadovoljstvo što se Svjetski festival hrvatske književnosti već osmu godinu zaredom održava u njihovoj sredini, istaknuvši njegovu važnost u povezivanju Hrvata u domovini s Hrvatima u dijaspori.

-Govorna i pisana riječ važne su kako bismo se međusobno razumjeli. Šteta je da se negdje u svijetu nazivamo Hrvatima, a da pritom ne znamo reći više od „dobar dan“, „hvala“ i „molim“ na hrvatskom jeziku – rekla je Božić.

Posebno joj je drago što se ova kulturna manifestacija održava u Izletištu Stara Škola, u Svetom Križu Začretju, gdje rado podržava ovakva događanja. Dodala je kako se nada uspješnom održavanju Festivala i većem odazivu lokalnog stanovništva, ali i posjetitelja iz cijele županije.

Kako hrvatska književnost i stvaralaštvo Hrvata izvan domovine zaslužuju veću vidljivost i prepoznatljivost u hrvatskoj javnosti rekao je predsjednik Društva hrvatskih književnika dr. sc. Dino Milinović.

-Drago mi je što se na ovom Festivalu okupljaju ljudi koji imaju hrvatski predznak, a žive na različitim kontinentima. Znam da je to osjetljivo pitanje i da izaziva snažne emocije. Govorim to i iz osobnog iskustva jer je moja uža i šira obitelj velik broj svojih članova poslala u svijet, od Njemačke do Sjeverne i Južne Amerike. I sam sam kao dijete godinu dana živio u Njemačkoj, zatim šest godina u Francuskoj i dvije godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Sva ta iskustva spojila su se u jedno posebno bogatstvo koje čovjek stječe životom u različitim sredinama i kulturama – rekao je Milinović.

Dodao je kako upravo takva životna iskustva, osobito osjećaj pripadnosti dvjema sredinama i kulturama, stvaraju izniman potencijal za književno i umjetničko stvaralaštvo.

-Ljudi koji su živjeli u različitim kulturama posjeduju iskustvo koje oni koji su cijeli život proveli u Hrvatskoj jednostavno ne mogu imati. To je veliko bogatstvo, posebno kada govorimo o umjetnosti i književnosti. Čovjek može biti rođen u drugoj zemlji, ali istodobno osjećati povezanost s domovinom svojih roditelja, baka i djedova. Ta dvojnost pripadnosti stvara izniman književni i umjetnički potencijal – istaknuo je.

Unatoč vrijednim inicijativama i održavanju već osmog izdanja Festivala, smatra kako taj potencijal još uvijek nije dovoljno iskorišten. Pritom je ukazao i na određene prepreke u odnosima između Hrvata koji žive u domovini i onih koji su se vratili iz inozemstva.

-Kada sam se 1991. godine vratio u Hrvatsku, mnogi su me pitali zašto sam se vratio, osobito s obzirom na to da sam imao doktorat sa Sorbonne u Parizu. Kada se moja majka početkom devedesetih godina vraćala iz Amerike, u jednom su joj ministarstvu čak savjetovali da ne govori kako je povratnica. To pokazuje da postoje određene frustracije, nerazumijevanje, pa i ideološki razlozi, i kod onih koji žive izvan Hrvatske i kod onih koji su ostali u domovini. No, moje iskustvo života u inozemstvu obogatilo me i omogućilo mi da Hrvatsku promatram iz drugačije perspektive – rekao je Milinović.

Naglasio je kako je važno pronaći način da se iskustva hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka češće uključuju u javni i kulturni život Hrvatske, a pritom je posebno istaknuo ulogu Društva hrvatskih književnika.

-Nije najvažnije razumijemo li svi hrvatski jezik jednako dobro, nego da postoji način sporazumijevanja i međusobnog povezivanja. Hrvatska ima veliko bogatstvo u stotinama tisuća, pa i milijunima ljudi koji žive izvan nje, a još se uvijek, barem dijelom, smatraju Hrvatima. To je nešto na čemu vrijedi i potrebno je raditi ako želimo ostvariti ono o čemu smo sanjali početkom devedesetih godina, kada smo stekli neovisnost – poručio je.

Osvrnuo se i na međusobne nesporazume i različita iskustva Hrvata u domovini i iseljeništvu, istaknuvši kako upravo ovakva okupljanja mogu pridonijeti boljem razumijevanju i povezivanju.

-Ne smijemo zaboraviti da hrvatske države ne bi bilo bez ljudi s obje strane, kako onih koji su živjeli u domovini, tako i onih izvan nje. To je nešto što smo, kako je isticao i naš prvi predsjednik, morali razumjeti i njegovati – istaknuo je Milinović.

Naglasio je kako književnici i umjetnici ne mogu ostati izvan društvenih i političkih zbivanja te kako njihova uloga nadilazi samo umjetničko stvaralaštvo. Osvrnuo se i na obnovu zgrade Društva hrvatskih književnika na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, koja je trenutačno u tijeku.

-Uloga književnika i umjetnika ima i svoju društvenu, pa i političku dimenziju. Ne možemo se zatvoriti u svoje urede i zanemariti svijet oko sebe. Nadam se da ćemo uskoro ponovno moći okupljati književnike u domu Društva hrvatskih književnika, čija povijest seže još u 1947. godinu. Nadam se da ćemo se uskoro ponovno susretati u obnovljenom domu hrvatskih književnika – kazao je Milinović.

U ime Matice hrvatske okupljenima se obratio Božidar Petrač, istaknuvši kako Svjetski festival hrvatske književnosti, koji se održava osmu godinu zaredom, povezuje najvažnije hrvatske kulturne institucije i književnike iz različitih dijelova svijeta.

-Ovaj Festival okuplja ljude koji se svake godine, u različitim sastavima, susreću i predstavljaju hrvatsku književnost na različitim jezicima, iz različitih područja i zemalja. Sve je veća potreba da se pozabavimo onim dijelom hrvatske književnosti i kulture koji je nastajao izvan granica naše zemlje, osobito otkako je Hrvatska postala samostalna i neovisna država – rekao je Petrač.

Pritom je podsjetio kako su nakon stjecanja hrvatske neovisnosti postojale ideje o snažnijem povezivanju domovinske i iseljene Hrvatske, po uzoru na njemački model kulturnog povezivanja nakon ujedinjenja Istočne i Zapadne Njemačke. Međutim, ratna zbivanja i teška borba za neovisnost onemogućili su ostvarivanje takvih zamisli, zbog čega se posljedice osjećaju i danas. Istaknuo je kako u Hrvatskoj još uvijek nedovoljno poznajemo književno, povijesno i umjetničko stvaralaštvo Hrvata u iseljeništvu.

Kao primjer naveo je hrvatske književnike podrijetlom iz Boke kotorske, među kojima su Vjenceslav Čižek i Luka Brajnović, čiji su život i stvaralaštvo obilježili hrvatsku, ali i međunarodnu kulturnu scenu.

-Znamo da je Vjenceslav Čižek bio mučenik i pjesnik, da je umro u Dortmundu i da je prošao kroz zatvore, ali njegovo pjesničko, esejističko i memoarsko stvaralaštvo još uvijek nije dovoljno poznato u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Slično je i s Lukom Brajnovićem, koji je potekao iz Boke kotorske, živio u Španjolskoj u Madridu te ostvario velik uspjeh, značajno pridonijevši hrvatskoj, ali i španjolskoj kulturi – istaknuo je Petrač.

Dodao je kako se upravo zahvaljujući ovakvim susretima, pojedinačnom angažmanu i radu kulturnih institucija postupno ispravljaju takvi propusti. Posebno je izdvojio činjenicu da će Vjenceslav Čižek i Luka Brajnović biti predstavljeni u Matičinoj ediciji „Stoljeća hrvatske književnosti”, čime njihovo stvaralaštvo dobiva zasluženo mjesto u hrvatskom književnom kanonu.

Govoreći o važnosti vrednovanja hrvatskog iseljeništva, podsjetio je i na nedavni jednodnevni skup održan u Hrvatskoj matici iseljenika, posvećen hrvatskoj emigraciji i njezinim različitim pitanjima i izazovima. Poručio je kako je važno da se doprinos iseljenika napokon prepozna i uključi u cjelovitu hrvatsku kulturnu povijest.

-Naša je emigracija sa svoje strane činila ono što smo mi činili ovdje u Hrvatskoj. Važno je razumjeti da su to dva krila iste Hrvatske, iseljeničko i domovinsko. Da nije bilo ideje povezivanja tih dvaju dijelova, koju je zagovarao naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman, vjerojatno danas ne bismo imali slobodnu i neovisnu hrvatsku državu – poručio je Petrač.

Naglasio je kako ovakvi susreti omogućuju bolje upoznavanje različitih iskustava, razmjenu znanja i sagledavanje doprinosa Hrvata izvan domovine, dodavši kako je važno nastaviti graditi čvršće veze između iseljeništva i hrvatske kulture.

Zamjenica ravnatelja Hrvatske matice iseljenika Ivana Rora naglasila je dugogodišnju potporu te ustanove Svjetskom festivalu hrvatske književnosti, ali i drugim događanjima posvećenima životu i djelovanju Hrvata izvan domovine.

-Meni je osobno posebno drago biti ovdje jer sam imala sreću da sam kao vrlo mlada došla u Hrvatsku maticu iseljenika i tada učila upravo od vas koji danas sjedite ovdje. Ono što očekujem od vas i u čemu ćemo vas kao institucija zasigurno podupirati jest da nastavite pisati i bilježiti svoja iskustva. Naime, ono što danas zabilježite mlađe će generacije jednoga dana moći pročitati i upoznati. Sve što ne zapišemo teško možemo prenijeti generacijama koje dolaze – poručila je Rora te zahvalila sudionicima na svemu što čine za očuvanje hrvatske književnosti i kulture, poručivši kako će Hrvatska matica iseljenika i dalje biti uz njih.

Osvrnula se i na nedavne aktivnosti usmjerene povezivanju Hrvata izvan domovine s matičnom državom, istaknuvši važnost suradnje Hrvatske matice iseljenika i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

-Smatram da zajedno radimo velike stvari kako bismo olakšali vaš rad i ostvarili zajedničku viziju, a to je da budemo mjesto susreta Hrvata izvan Republike Hrvatske s njihovom domovinom. Upravo je to jedna od temeljnih zadaća Hrvatske matice iseljenika. Uvijek kažem da se nalazimo na zanimljivoj lokaciji, na putu između Trga bana Josipa Jelačića i zračne luke. Otkako radim u Matici, gotovo svaki Hrvat koji dolazi iz iseljeništva najprije je svratio k nama, a tek potom nastavio dalje. Nadam se da ćemo tako nastaviti i ubuduće – kazala je Rora te najavila i nastavak suradnje tijekom drugog festivalskog dana, kada će se program održati u prostorima te ustanove u Zagrebu.

Program Festivala nastavlja se u ponedjeljak, 16. studenoga, u Zagrebu, gdje će se u Hrvatskoj matici iseljenika održati predavanja o položaju hrvatskih književnika u iseljeništvu i njihovoj povezanosti s matičnom kulturom, dok će poslijepodnevni dio programa u Udruzi Hrvata Bosanske Posavine Cekin donijeti nova izlaganja, predstavljanje Monografije braće Begić te folklor i narodne pjesme Bosanske Posavine. Završni dan, u utorak 17. studenoga, održat će se u Matici hrvatskoj, uz izlaganja sudionika iz Boke kotorske, Crne Gore i Hrvatske, a bit će riječi i o hrvatskim književnicima u Čileu te njihovu odnosu s domovinom. Tijekom Festivala predstavit će se i Zbornik SFHK VII., dok će radovi s ovogodišnjeg izdanja biti objavljeni u Zborniku VIII.

Podijeli:

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.