Osmosatni radni dan, koji je u Njemačkoj uveden još u studenome 1918. godine, mogao bi nakon više od jednog stoljeća doživjeti značajne promjene.
Naime, Njemačka vlada razmatra reformu zakona o radnom vremenu kojom bi se dosadašnje dnevno ograničenje zamijenilo fleksibilnijim modelom, temeljenim na tjednom ograničenju radnih sati. Ipak, prijedlog još nije stigao do vlade, a unutar vladajuće koalicije demokršćana i socijaldemokrata i dalje nema dogovora o tome kako bi novi sustav trebao izgledati, piše Poslovni dnevnik.
Raspravu je u listopadu potaknuo njemački kancelar Friedrich Merz, koji je reformu postojećeg zakona nazvao zakašnjelom. Kao primjer naveo je tvrtke u kojima zaposlenici rade po 12 sati, tri puta tjedno, istaknuvši kako radni dan dulji od osam sati ne mora nužno značiti izrabljivanje. Prema njegovu mišljenju, fleksibilniji raspored radnog vremena mogao bi donijeti koristi i poslodavcima i zaposlenicima.
U središtu rasprave nalazi se mogućnost uvođenja tjednog umjesto dosadašnjeg dnevnog ograničenja radnog vremena. Prema važećim pravilima, zaposlenici u Njemačkoj u pravilu mogu raditi osam sati dnevno, dok se radno vrijeme može produljiti na najviše deset sati, pod uvjetom da se u razdoblju od šest mjeseci, odnosno 24 tjedna, u prosjeku zadrži osam sati rada dnevno.
Budući da zakon predviđa šest radnih dana, od ponedjeljka do subote, maksimalno tjedno radno vrijeme iznosi 48 sati. Između dva radna dana zaposlenicima mora biti osigurano najmanje 11 sati odmora.
Nacrt reforme koji je Ministarstvo rada predstavilo u lipnju zadržava osmosatni radni dan kao osnovno pravilo, ali otvara mogućnost drukčijeg rasporeda radnog vremena. Dulji radni dan bio bi moguć ako se takav model dogovori kolektivnim ugovorom i ako se posebnim pravilima zaštiti zdravlje zaposlenika. Pritom bi se prosječno tjedno radno vrijeme od 48 sati moralo poštovati tijekom razdoblja od 12 mjeseci.
Prijedlog predviđa i obvezno elektroničko evidentiranje radnog vremena. Za prilagodbu novim pravilima tvrtke s manje od 250 zaposlenih imale bi dvije godine, dok bi one s manje od 50 zaposlenih imale pet godina. Poslodavci koji zapošljavaju najviše deset radnika bili bi trajno izuzeti od obveze elektroničke evidencije.
Poslodavci nezadovoljni, sindikati upozoravaju na posljedice
Prijedlog reforme nije naišao na odobravanje ni među poslodavcima ni među sindikatima, iako iz različitih razloga.
Predsjednik Saveza njemačkih poslodavaca Rainer Dulger kritizirao je nacrt, ocijenivši da pokazuje veliko nepovjerenje prema poslodavcima i zaposlenicima. Oliver Zander, direktor udruženja metalske industrije Gesamtmetall, smatra da predložene izmjene nisu prava reforma, nego skup zahtjeva koji bi mogli ograničiti njihovu primjenu.
Jedan od glavnih prigovora poslodavaca odnosi se na činjenicu da bi mogućnost produljenog radnog dana bila vezana uz kolektivne ugovore. Budući da oni u Njemačkoj obuhvaćaju tek oko polovice zaposlenih, smatraju kako bi velik dio radnika ostao izvan predviđenih promjena.
S druge strane, sindikati se protive produljenju radnog dana i upozoravaju na moguće negativne posljedice za zdravlje i privatni život zaposlenika.
Predsjednica Saveza njemačkih sindikata Yasmin Fahimi smatra da poslodavcima nije primarni cilj bolje usklađivanje poslovnog i obiteljskog života, već veća kontrola nad radnim vremenom zaposlenih. Prema anketi tog saveza, čak 98 posto zaposlenih prihvaća postojeće mogućnosti prilagodbe radnog vremena, ali ne želi raditi nakon 19 sati.
Silke Zimmer iz uprave sindikata Verdi važeći zakon smatra jednim od najvažnijih propisa koji štite radnike te upozorava da ga ne bi trebalo mijenjati.
Upozorenja na veći rizik od nesreća i zdravstvene probleme
Protivnici produljenja radnog dana svoje stavove temelje i na istraživanjima koja upozoravaju na rizike dugotrajnog rada.
Prema dostupnim podacima, rizik od nesreće na radnom mjestu ili tijekom povratka kući nakon 12 sati rada dvostruko je veći nego nakon osam sati. U istraživanju Instituta WSI gotovo tri četvrtine ispitanika izrazilo je zabrinutost zbog mogućih negativnih posljedica rada duljeg od deset sati.
Na moguće posljedice upozorava i udruženje liječnika Marburger Bund, posebno ističući rizike za sigurnost pacijenata u zdravstvenom sustavu.
Zaklada Hans Böckler upozorila je i na šire društvene posljedice. Prema njihovim nalazima, osobe koje rade dulje od osam i pol sati dnevno znatno se rjeđe uključuju u politički, volonterski i društveni život.
Konačna odluka još nije na vidiku
Budućnost reforme sada je u rukama novog ministra rada Alexandera Schweitzera, koji se još nije jasno izjasnio o ključnom pitanju – hoće li mogućnost duljeg radnog dana biti ograničena na zaposlenike obuhvaćene kolektivnim ugovorima.
Schweitzer je ranije upozorio da je Njemačka samo tijekom 2023. godine zabilježila 1,3 milijarde prekovremenih radnih sati. Istaknuo je kako su potrebni fleksibilni modeli koji će odgovarati životnim okolnostima zaposlenika.
U vladajućoj koaliciji zasad nema približavanja stavova. Iako je početkom srpnja dogovoren paket od 34 mjere, reforma radnog vremena nije bila među njima, a neslaganja postoje i oko tjednog ograničenja i obveznog evidentiranja radnih sati.
U međuvremenu, novi ministar kao jedan od svojih prioriteta ima mirovinsku reformu, zbog čega se ne očekuje da će se pitanje radnog vremena uskoro naći na vrhu političkog dnevnog reda.
Do donošenja eventualnih novih propisa na snazi ostaje postojeći zakon. Poslodavci se pritom ne mogu pozivati na koalicijski sporazum ili prijedlog Ministarstva rada kako bi prekoračili trenutačna ograničenja.
Tako osmosatni radni dan, uveden prije 108 godina, zasad ostaje dio njemačkog zakonodavstva. Hoće li ga zamijeniti fleksibilniji model radnog vremena, ovisit će ponajprije o tome mogu li se vladajuće stranke dogovoriti oko promjena koje bi trebale zadovoljiti i poslodavce i zaposlenike.
