Iako su ravnopravnost žena i muškaraca te zaštita od diskriminacije zakonski uređene, stvarnost pokazuje kako su stereotipi, patrijarhalni obrasci ponašanja i nasilje i dalje duboko prisutni u društvu.
Posebno zabrinjava nasilje nad ženama koje u najtežim slučajevima završava femicidom, a kojemu nerijetko prethode prijetnje, kontrola, posesivnost i drugi znakovi upozorenja. Unatoč tome, takvi se signali ne prepoznaju uvijek pravodobno, a reakcije nadležnih tijela ponekad izostaju ili nisu dovoljno učinkovite.
O djelokrugu rada Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, najčešćim oblicima diskriminacije, položaju žena u društvu te propustima u sustavu zaštite žrtava nasilja razgovarali smo s Višnjom Ljubičić, pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova. Posebno smo se osvrnuli na prepoznavanje rizičnih čimbenika koji mogu prethoditi femicidu, važnost pravodobne procjene opasnosti i potrebu za koordiniranim djelovanjem svih nadležnih institucija.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ima širok djelokrug rada koji obuhvaća postupanje po prijavama diskriminacije, pružanje pomoći građanima, istraživanje i analizu slučajeva, ali i sudjelovanje u kreiranju zakonskih rješenja i podizanju svijesti o ravnopravnosti spolova. Govoreći o svojoj ulozi i područjima na kojima se građani najčešće obraćaju instituciji, Ljubičić je pojasnila kako ona predstavlja neovisno tijelo za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova i jedan od ključnih mehanizama za osiguranje provedbe Zakona o ravnopravnosti spolova.
-U sklopu svoga posla, Pravobraniteljica zaprima prijave svih fizičkih i pravnih osoba vezane uz diskriminaciju u području ravnopravnosti spolova, pruža pomoć fizičkim i pravnim osobama koje su podnijele pritužbu zbog spolne diskriminacije pri pokretanju sudskog postupka, poduzima radnje ispitivanja pojedinačnih prijava do pokretanja sudskog spora, prikuplja i analizira statističke podatke o slučajevima spolne diskriminacije, provodi neovisna istraživanja o diskriminaciji, objavljuje neovisna izvješća i razmjenjuje raspoložive informacije s odgovarajućim europskim tijelima, drži edukacije, sudjeluje na raznim konferencijama i okruglim stolovima, daje prijedloge i mišljenja prilikom izmjena i dopuna propisa koji su u vezi s ravnopravnošću spolova, sudjeluje u raznim radnim skupinama i na saborskim odborima, a svake godine sastavlja i izvješće o radu u kojemu prikazuje svoj rad, djelovanje i rezultate rada koje je postigla kroz tu godinu – govori Ljubičić.
Kada govorimo o analizi pritužaba, Pravobraniteljica je tijekom 2025. godine razmatrala slučajeve koji su se većinom odnosili na žene – 74,1%, a prema području diskriminacije, najviše pritužaba je bilo iz područja socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti. Slijede rad i radni uvjeti; mogućnost obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije, uprava, javno informiranje i mediji, zdravstvena zaštita, obrazovanje, znanost i sport, pravosuđe, pristup dobrima i uslugama, članstvo i djelovanje u sindikatima, organizacijama civilnoga društva, političkim strankama i drugim organizacijama.
Podaci iz Izvješća o radu za 2025. godinu pokazuju kako je spol i dalje uvjerljivo najčešća osnova diskriminacije zbog koje se građani obraćaju Pravobraniteljici. Od ukupnog broja slučajeva, 83 posto odnosilo se na diskriminaciju na osnovi spola, dok su slijedile pritužbe povezane sa spolnom orijentacijom, obiteljskim statusom i rodnim identitetom.
Naime, prema podacima iz Izvješća o radu za 2025. i prema analizi pritužaba, zabilježeno je po osnovi diskriminacije idući broj slučajeva: – spol – 516 slučaja (83,0%), – spolna orijentacija – 29 slučaja (4,7%), – obiteljski status – 24 slučaja (3,9%), – rodni identitet i izražavanje – 21 slučaj (3,4%), – bračni status – 10 slučaja (1,6%), – druge osnove po ZSD – 14 slučaja (2,2%), – bez osnove – 8 slučaja (1,2%).
Osim zakonskih rješenja i institucionalne zaštite, značajnu prepreku ravnopravnosti predstavljaju i duboko ukorijenjeni društveni stavovi. Iako zakoni propisuju jednaka prava, njihova provedba sama po sebi ne može ukloniti stereotipe i obrasce ponašanja koji se prenose generacijama. Ljubičić upozorava kako je za stvarnu ravnopravnost potrebno mijenjati i društvenu svijest.
–Zakoni su nužni, ali nisu dovoljni. Najveća prepreka ravnopravnosti često su ukorijenjeni stereotipi i obrasci ponašanja, koje dodatno održava patrijarhalni način razmišljanja. Zato, uz provedbu zakona, moramo mijenjati i svijest, odgoj i svakodnevnu praksu. Ravnopravnost nije samo pitanje prava na papiru, nego i odnosa koje živimo svaki dan – ističe pravobraniteljica.
Jedan od najtežih problema u području zaštite žena svakako je nasilje koje u najtragičnijim slučajevima završava ubojstvom. Govoreći o femicidu, pravobraniteljica je najprije pojasnila zakonski okvir.
-Kada se radi o femicidu, želim za početak s pravne strane pojasniti jednu stvar. Naime, u javnom diskursu vrlo često čujemo taj pojam – „femicid“, međutim, u naš Kazneni zakon je 2024. godine uneseno kazneno djelo naziva „Teško ubojstvo ženske osobe“ – članak 111.a. Također, kada Pravobraniteljica putem medija ili drugih izvora dobije informaciju da je ubijena ženska osoba, mi u tome trenutku ne možemo znati radi li se baš o kaznenom djelu iz članka 111.a Kaznenoga zakona niti smo ovlašteni baviti se tim kvalifikacijama – rekla je Ljubičić istaknuvši kako je to u nadležnosti državnog odvjetništva i suda.
Međutim Pravobraniteljica sukladno svojim ovlastima prikuplja statističke podatke i evidentira sva ubojstva ženskih osoba te ih analizira kroz tijelo Femicide Watch – tijelo koje je 2017. godine osnovala Pravobraniteljica.
– Upravo analizama koje smo unutar toga tijela radili, došli smo do zaključaka da je „femicid“, kako često govorimo u javnom diskursu, najpredvidljivije ubojstvo koje ima svoju dinamiku, obrasce i okidače, koji se više manje uvijek ponavljaju – govori.
Upravo prepoznavanje tih obrazaca ključno je za sprječavanje najtežih oblika nasilja. Među čimbenicima koji mogu upućivati na ozbiljnu opasnost nalaze se prisilna kontrola, posesivnost, ljubomora, prijetnje ubojstvom ili samoubojstvom, ali i odluka žene da napusti nasilnog partnera. Riječ je o upozorenjima koja se, osobito kada postoji ranija povijest nasilja, ne smiju zanemarivati.
-U zaključcima sa sastanaka Femicide Watcha, u kojem Pravobraniteljica u suradnji s drugim nadležnim tijelima, uključujući posebno policiju i resorno Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, prati i analizira sve slučajeve nasilja prema ženama, a osobito sve slučajeve ubojstava žena koja su počinili njima bliski i/ili intimni muškarci, navodi se kako su alkoholizam, prisilna kontrola, posesivnost, ljubomora, odluka žene da napusti muškarca, psihičke smetnje, posjedovanje oružja, prijetnje ubojstvom i/ili samoubojstvom rizični faktori najvišeg stupnja koji ukazuju na značajnu opasnost od počinjenja ili pokušaja teškog ubojstva ženske osobe, odnosno femicida – govori.
Unatoč postojanju jasnih upozoravajućih znakova, problem nastaje kada ih nadležne institucije, ali i obitelj i neposredna okolina žrtve, ne prepoznaju kao ozbiljne pokazatelje opasnosti. Pravobraniteljica upozorava kako prijetnje i najave ubojstva često ne dobivaju odgovarajuću pozornost, iako bi upravo one trebale potaknuti hitnu reakciju i poduzimanje zaštitnih mjera.
-Nerijetko i same najave ubojstva ili prijetnje ubojstvom ili samoubojstvom od strane potencijalnih počinitelja, i dalje nisu u dovoljnoj mjeri prepoznate od strane nadležnih tijela na način da bi isti na njih brzo i adekvatno reagirali. Ovakav stav nadležnih tijela i najbliže okoline zapravo ukazuje na nepostojanje društvene svijesti o opasnosti obiteljskog nasilja kao šireg društvenog problema kao i na neprepoznavanje femicida kao jednog od najpredvidljivijeg ubojstva – govori te dodaje kako policija, ali i sva druga nadležna tijela, trebaju primjenjivati posebne kriterije kod procjena rizika od nasilja i femicida, posebice kod provođenja istraga prilikom ranijih prijava rodno utemeljenog, odnosno obiteljskog i partnerskog nasilja.
S izrazitom pažnjom, govori, potrebno je razmatrati širok spektar zakonskih mjera zaštite žena u takvim odnosima.
-U konačnici, potrebno je uvijek primjenjivati najstrože mjere i predlagati najstrože kazne za počinitelje kako bi se ovakve tragedije kad god je to moguće svele na minimum, odnosno u potpunosti izbjegle, a poruka o politici nulte tolerancije na ovu vrstu nasilja jasno odjeknula u javnosti – rekla je pravobraniteljica.
Posebno opasnim razdobljem za žene koje trpe nasilje smatra se trenutak kada odluče napustiti nasilnog partnera.
-Upravo je odlazak od nasilnog partnera jedno od najrizičnijih razdoblja za ženu. Zato je procjena rizika ključna – mora biti pravodobna, individualizirana i kontinuirana, kako bi se na vrijeme prepoznala mogućnost eskalacije nasilja i poduzele odgovarajuće zaštitne mjere. Sustav mora biti posebno usmjeren na sigurnost žene i njezine djece upravo u tom trenutku – navodi.
Osim pravodobnog reagiranja, važnim se pokazuje i način na koji institucije pristupaju pojedinačnim prijavama nasilja. Naime, promatranje svakog incidenta zasebno, bez uvida u prethodne događaje, kronologiju i eskalaciju nasilja, može dovesti do pogrešne procjene stvarne ugroženosti žrtve. Ljubičić pritom ističe kako se ne radi o općoj ocjeni postupanja policije, već o pojedinim slučajevima u kojima postoji prostor za unapređenje.
Učinkovita prevencija femicida, smatra pravobraniteljica, zahtijeva sustavnu suradnju policije, državnog odvjetništva i sudova, ali i promjenu pristupa u postupanju prema prijavama obiteljskog i partnerskog nasilja.
-Takav koordinirani rad uključivao bi sveobuhvatnu istragu svakog slučaja obiteljskog nasilja kod kojeg su identificirani rizici za počinjenje femicida. Nadležna tijela već provode sveobuhvatnu istragu, koja uključuje ispitivanje susjeda, roditelja, druge rodbine i svih osoba koje mogu imati određena saznanja o kaznenom djelu, s tom razlikom da se ona provodi tek nakon ubojstva, ali bilo bi dobro da se takva istraga provodi odmah nakon što se identificiraju rizici za počinjenje femicida u fazi prije počinjenja i za vrijeme intervencija kod slučajeva obiteljskog nasilja kod kojih postoji rizik od femicida. Na taj način bi se učinkovito i pravodobno moglo spriječiti većinu femicida – poručuje.
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
