U vremenu u kojem se svakodnevica sve više udaljava od nekadašnjeg načina života, postoje ljudi koji se trude sačuvati običaje, vještine i vrijednosti koje su obilježile generacije prije nas.
Jedna od udruga koja predano radi na očuvanju zagorske tradicije jest Udruga Gotali iz Budinščine, koja ove godine obilježava 20 godina djelovanja. Kroz prikaze starih običaja, tradicijskih vještina, narodnih nošnji i nekadašnjeg načina života, njezini članovi nastoje od zaborava sačuvati bogatu baštinu Hrvatskog zagorja.
O djelovanju udruge, važnosti očuvanja tradicije i izazovima njezina prenošenja na mlađe generacije govorila je predsjednica Udruge Gotali, Ines Lihtar, koja ističe kako je upravo očuvanje korijena i identiteta jedan od najvažnijih razloga zbog kojih udruga već dva desetljeća ustraje u svojem radu.
Udruga Gotali osnovana je 2006. godine, a njezini počeci vezani su uz želju da se sačuvaju znanja i običaji starijih generacija.
– Krenuli smo sa starim bakama i djedovima jer su oni izvorni. Oni su točno znali kako se nekada radilo i nisu morali ništa izmišljati. Njima je to bilo u krvi. Mi mlađi danas već moramo provjeravati kako se koji alat zove i kako se pojedini običaj izvodio – prisjetila se Lihtar.
Tijekom godina članovi udruge prikupljali su i čuvali brojne stare predmete, alate i nošnje te pripremali prikaze različitih tradicijskih aktivnosti. Njihov rad obuhvaća širok spektar nekadašnjih poslova i običaja, od rada na žrvnju i kolovratu do pripreme tradicijskih jela i prikaza svakodnevnog života kakav se nekada vodio u zagorskim domaćinstvima.
Posebno se ističu prikazi pripreme zagorskih mlinaca na starinski način, koji su posljednjih godina privukli velik interes posjetitelja. Upravo kroz takve prezentacije Gotali nastoje pokazati kako su se nekada pripremala jela, kojim se alatima služilo i koliko je znanja bilo potrebno za obavljanje svakodnevnih poslova.
– Imamo jako puno alata i prikazujemo puno starih običaja, ali nekako su nam mlinci postali hit. Ljudi ih danas sve manje poznaju. Djeca nas znaju pitati jesu li to palačinke ili tortilje, što pokazuje koliko se udaljavamo od nekadašnjih običaja. Upravo zato nam je važno pokazati kako su se nekada radili i pripremali – istaknula je predsjednica udruge te dodaje kako interesa za takve prikaze ne nedostaje.
Gotali gostuju diljem Hrvatskog zagorja, ali i izvan njegovih granica, a njihove programe rado pozivaju organizatori manifestacija, gradovi i različite tradicijske zajednice. Iako su se pojedini članovi u njihovoj sredini već našalili kako su s prikazima starih peći i mlinaca postali redoviti gosti, upravo je interes publike ono što ih potiče da nastave.
Osim prikaza tradicijskih običaja, udruga tijekom godine provodi i druge aktivnosti. Posebno mjesto zauzimaju božićne radionice izrade ukrasa od krep-papira, a članovi surađuju s dječjim vrtićima, školama i drugim ustanovama. Na taj način nastoje približiti tradiciju različitim generacijama i pokazati da ona nije samo dio prošlosti, nego nešto što se može živjeti i danas.
Očuvanje tradicije počinje od najmlađih
Kao odgojiteljica u dječjem vrtiću, Lihtar posebno naglašava važnost uključivanja djece u aktivnosti kojima se čuva kulturna baština. Smatra kako se ljubav prema tradiciji razvija od najranije dobi, a najvažniji primjer djeci pruža upravo obitelj.
– Djecu ne odgaja samo vrtić, ne odgajaju ih samo škole niti netko drugi. Djecu odgajamo mi. Ako djeca imaju primjer u svojoj obitelji i ako ih od malih nogu potičemo na upoznavanje običaja, onda imamo velike mogućnosti da naša baština ostane očuvana – poručila je.
Djeca vrtićke dobi, kaže, vrlo su znatiželjna i lako ih je zainteresirati za stare predmete, običaje i načine rada. Dovoljno je uključiti ih u neku aktivnost, omogućiti im da nešto isprobaju ili fotografiraju i već su pokazala interes. S druge strane, veći izazov predstavljaju tinejdžeri, kod kojih se često javlja osjećaj srama zbog vlastitog narječja, narodne nošnje ili tradicijskih običaja.
Lihtar smatra kako se dio mladih s vremenom udaljava od zagorskog govora i običaja, osobito kada odlaze na školovanje u druge sredine. Kao primjer navodi ljude koji nakon odlaska na fakultet počinju govoriti standardnim jezikom te se pri povratku u rodni kraj više ne služe kajkavskim govorom kao prije.
Slična je situacija, ističe, i s narodnom nošnjom. Dok je mlađima često neugodno odjenuti je, starije generacije i odrasli sve više prepoznaju njezinu vrijednost. Ipak, vjeruje da se odnos prema tradiciji s godinama mijenja te da se mnogi ponovno vraćaju svojim korijenima.
– Tinejdžerske godine jesu škakljivo razdoblje i to moramo razumjeti jer smo i sami bili mladi. Ali vjerujem da se djecu može zainteresirati. Važno je da im pružimo priliku da upoznaju ono što imamo i da shvate koliko to vrijedi – smatra Lihtar.
Obiteljska povezanost kao snaga udruge
Posebnost Udruge Gotali jest i snažna obiteljska povezanost njezinih članova. Lihtar je u rad udruge uključena gotovo od samih početaka, najprije kao tajnica, a kasnije je preuzela i dužnost predsjednice. Danas su u njezin rad uključeni i njezini majka, suprug, sin, sestra te drugi članovi obitelji.
Ipak, priznaje kako očuvanje tradicije nije uvijek jednostavno. S godinama je sve manje starijih članova koji su iz prve ruke poznavali nekadašnje običaje, a uključivanje mlađih generacija postaje sve veći izazov. Ponekad je, kaže, potrebno nagovarati čak i vlastitu djecu da se uključe.
Unatoč tome, ne namjerava odustati. Upravo obiteljska povezanost i želja da se sačuva ono što su prethodne generacije ostavile iza sebe daju joj motivaciju za nastavak rada.
– Ja sam već 20 godina u tome. Nekada je stvarno naporno, ali jednostavno se ne dam. Dok nas ima, pa makar pet, deset ili dvadeset ljudi, mi ćemo ustrajati. Mene nosi želja da sačuvamo ono što su nam ostavili naši stari i da to prenesemo na djecu – istaknula je.
Zagorska baština vrijednost je koju ne smijemo zaboraviti
Govoreći o važnosti očuvanja tradicije, predsjednica Gotala naglašava kako bi svaka zajednica trebala biti ponosna na svoju kulturu, običaje i način života. Smatra da druge zemlje i narodi itekako cijene svoje posebnosti, dok se u Hrvatskoj ponekad premalo pažnje posvećuje vlastitoj baštini.
Ističe kako tradicija nije samo prisjećanje na prošla vremena, već važan dio identiteta koji povezuje generacije. Stari predmeti, narodne nošnje, alati, pjesme, govor i običaji svjedoče o životu naših predaka i predstavljaju vrijednost koju bi trebalo sačuvati za budućnost.
Upravo zato smatra da je važno da se u očuvanje baštine uključi što više ljudi, a posebno roditelji, koji djeci vlastitim primjerom mogu pokazati koliko je važno poznavati i poštovati svoje podrijetlo. Pritom posebno ističe i potporu koju udruge poput Gotala dobivaju od lokalnih zajednica, gradova i turističkih zajednica, zahvaljujući čemu mogu nastaviti predstavljati zagorske običaje na različitim manifestacijama.
Za kraj je mladima uputila poruku da se ne srame svojega govora, narodne nošnje i običaja, nego da ih prihvate kao dio vlastitog identiteta.
– Čovjek bez prošlosti čovjek je bez budućnosti. Nemojte se sramiti svojega „kaj“, svojega govora i svoje nošnje. Prilagodite se sredini u kojoj živite, ali uvijek čuvajte svoje korijene negdje u srcu. Ono što danas možda smatramo običnim, za 50 godina moglo bi vrijediti suhog zlata. Moramo znati što smo i odakle dolazimo jer je upravo to ono što trebamo prenijeti u budućnost – poručila je Lihtar.
Dva desetljeća djelovanja Gotala tako su potvrda da se tradicija može očuvati i kroz male, ali uporne korake. Sve dok postoje ljudi koji su spremni pokazivati, učiti i prenositi znanja svojih predaka, zagorska baština imat će svoje čuvare i u generacijama koje dolaze.
