Razlike u primanjima žena i muškaraca i dalje su prisutne, a pitanje jednakih plaća nije samo pitanje brojki, već i mogućnosti, napredovanja i vrednovanja rada
Jednaka plaća za jednak rad trebala bi biti nešto što se podrazumijeva. Ipak, razlike u primanjima žena i muškaraca i dalje postoje, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Upravo se na to nastoji upozoriti Međunarodnim danom jednakih plaća, koji se obilježava 18. rujna. Riječ je o danu koji otvara pitanje koliko su žene i muškarci zaista ravnopravni kada je riječ o radu, plaći i mogućnostima koje im tržište rada pruža.
Kada se govori o jednakim plaćama, često se prvo pomisli na situaciju u kojoj žena i muškarac rade isti posao, imaju jednake obveze i iskustvo, a ipak ne primaju istu plaću. Takve situacije predstavljaju tek jedan dio problema. Razlika u ukupnim primanjima može nastajati i zbog toga što žene češće rade u slabije plaćenim zanimanjima, imaju kraće ili nepuno radno vrijeme, češće prekidaju karijeru zbog obiteljskih obveza ili sporije napreduju prema bolje plaćenim i rukovodećim pozicijama.
Zbog toga se pitanje jednakih plaća ne može promatrati samo kroz jednu platnu listu. Ono je povezano s cijelim radnim putem, od prvog zaposlenja i početne plaće, preko mogućnosti napredovanja i dodatnog obrazovanja pa sve do položaja koji osoba zauzima pred kraj karijere.
U Hrvatskoj žene čine velik dio zaposlenog stanovništva i prisutne su gotovo u svim područjima rada. Međutim, tradicionalna podjela zanimanja još uvijek je vidljiva. Žene su češće zaposlene u djelatnostima poput obrazovanja, zdravstva, socijalne skrbi i određenih uslužnih djelatnosti, dok su muškarci zastupljeniji u industriji, građevinarstvu, tehničkim zanimanjima i dijelu proizvodnje. Različita zastupljenost po djelatnostima sama po sebi ne znači da postoji diskriminacija, ali utječe na ukupnu sliku plaća jer pojedini sektori nude veća primanja od drugih.
Posebno pitanje predstavlja napredovanje na radnom mjestu. Nije dovoljno da žena ima jednake mogućnosti pri zapošljavanju ako kasnije nema jednake prilike za preuzimanje odgovornijih poslova. Plaća se tijekom karijere često povećava upravo s iskustvom, odgovornošću i napredovanjem, pa se razlike koje postoje na početku radnog puta s vremenom mogu dodatno povećavati.
Na položaj žena na tržištu rada utječe i činjenica da velik dio brige o obitelji i kućanstvu i dalje pada upravo na žene. Nakon rođenja djeteta žena češće uzima dulji roditeljski dopust ili privremeno smanjuje opseg rada. Povratak na posao nakon takvog prekida može značiti sporiji nastavak karijere, propuštene prilike za napredovanje ili povratak na radno mjesto s manje odgovornosti.
S druge strane, sve je više svijesti o tome da briga o djeci i obitelji nije samo žensko pitanje. Ravnopravnija podjela obiteljskih obveza može ženama olakšati ostanak na tržištu rada, ali i muškarcima omogućiti veću uključenost u obiteljski život. Upravo se kroz takve promjene dugoročno može utjecati i na razlike u karijerama i primanjima.
Važnu ulogu imaju i poslodavci. Jasni kriteriji za određivanje plaće, mogućnosti napredovanja i vrednovanje rada mogu pridonijeti većoj transparentnosti i povjerenju među zaposlenima. Kada radnik zna prema kojim se kriterijima određuje njegova plaća i što je potrebno za napredovanje, lakše je razumjeti vlastiti položaj i planirati daljnji razvoj karijere.
Jednako je važno govoriti i o zanimanjima koja su tradicionalno slabije vrednovana. Poslovi koji zahtijevaju veliko znanje, odgovornost, strpljenje i emocionalni angažman ne moraju uvijek biti među najbolje plaćenima. To se posebno vidi u djelatnostima u kojima su žene većinski zaposlene. Zato se pitanje jednakih plaća ne odnosi samo na to jesu li žena i muškarac jednako plaćeni za potpuno isti posao, nego i na to kako društvo i tržište vrednuju različite vrste rada.
Hrvatska pritom nije izoliran slučaj. Razlika između prosječnih primanja žena i muškaraca postoji, iako se njezina veličina mijenja ovisno o godini, djelatnosti, dobi i drugim okolnostima. Istodobno, postoje područja u kojima žene ostvaruju vrlo dobre rezultate i u kojima su njihova primanja jednaka ili viša od primanja muškaraca. Upravo zato ukupne statistike treba promatrati pažljivo i ne pretvarati ih u zaključak da svaka žena nužno zarađuje manje od svakog muškarca.
Jednake plaće podrazumijevaju jednake kriterije, ali i jednake prilike za obrazovanje, zapošljavanje, napredovanje i preuzimanje odgovornijih poslova.
U konačnici, ravnopravnost na tržištu rada ne mjeri se samo time koliko žena i muškaraca radi. Važno je i na kojim su poslovima, kakve mogućnosti imaju, koliko su njihov rad i odgovornost vrednovani te mogu li tijekom karijere ostvariti jednake prilike.
Zato je Međunarodni dan jednakih plaća važan podsjetnik da se o ravnopravnosti ne bi trebalo govoriti samo jednom godišnje. Plaća je konkretan pokazatelj vrijednosti rada, ali iza nje stoje obrazovanje, iskustvo, odgovornost, vrijeme i trud. Kada se ti elementi jednako vrednuju bez obzira na spol, tada se može govoriti o tržištu rada na kojem jednake prilike nisu samo načelo na papiru, nego stvarnost.
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
