Međunarodni dan sjećanja i odavanja počasti žrtvama terorizma prilika je da se zastane, prisjeti i oda počast svim nedužnim ljudima čiji su životi zauvijek promijenjeni ili prekinuti terorističkim napadima.
Iza svake brojke, svakog podatka i svakog izvještaja o terorističkom činu stoji čovjek, obitelj, prijatelj, roditelj ili dijete čiji su se životi u jednom trenutku nepovratno promijenili.
Terorizam ne ostavlja posljedice samo na mjestu na kojem se dogodi. Njegov se trag širi daleko izvan trenutka nasilja, ostavljajući bol i prazninu s kojima se žrtve, njihove obitelji i zajednice često nose godinama. Upravo zato ovaj dan nije samo podsjetnik na tragedije koje su se dogodile, već i izraz poštovanja prema svima koji su izgubili svoje najbliže, prema onima koji su preživjeli te prema svima čiji su životi obilježeni posljedicama terorističkog nasilja.
Sjećanje pritom ima posebnu snagu. Ono čuva ljudske priče od zaborava i podsjeća da iza svake tragedije postoje imena, lica i životi koji su imali svoje planove, nade i snove. Žrtve terorizma ne smiju biti svedene samo na statistiku. Svaka od njih zaslužuje da se njezina priča pamti, a njezina obitelj da osjeti da njihova bol nije zaboravljena.
Ovaj dan ujedno je i poziv na promišljanje o vrijednostima koje terorizam pokušava ugroziti – miru, slobodi, sigurnosti, dostojanstvu i poštovanju ljudskog života. U vremenu u kojem vijesti o nasilju često stižu brzo i smjenjuju se gotovo svakodnevno, lako je zaboraviti koliko duboke posljedice jedan trenutak mržnje i nasilja može ostaviti na pojedinca i čitavu zajednicu.

Zato je važno njegovati kulturu sjećanja, ali i kulturu mira. Odavanje počasti žrtvama ne završava polaganjem cvijeća, paljenjem svijeće ili minutom šutnje. Ono se nastavlja svakim zalaganjem za društvo u kojem se različitosti ne doživljavaju kao prijetnja, u kojem se sukobi rješavaju dijalogom i u kojem je ljudski život vrijednost iznad svih podjela.
Posebno mjesto u tom sjećanju pripada obiteljima žrtava. One su često među prvima koje osjete razmjere tragedije, ali i među onima koje posljedice nose najduže. Njihova snaga, dostojanstvo i ustrajnost u čuvanju uspomena na svoje najmilije podsjećaju koliko je važno ne dopustiti da vrijeme izbriše ono što se dogodilo.
Međunarodni dan sjećanja i odavanja počasti žrtvama terorizma stoga nosi jednostavnu, ali snažnu poruku – sjećanje je oblik poštovanja, a poštovanje je prvi korak prema društvu koje odbacuje nasilje. Žrtve zaslužuju da ih se pamti, njihove obitelji zaslužuju razumijevanje i podršku, a buduće generacije priliku da odrastaju u svijetu u kojem strah i nasilje neće određivati njihove živote.
Svaka zapaljena svijeća u spomen na žrtve tako postaje više od simbola. Ona predstavlja tiho obećanje da njihova imena i njihove priče neće nestati u zaboravu. Jer dok god ih se sjećamo, čuvamo i svijest o vrijednosti svakog ljudskog života, a upravo je to vrijednost koju nijedan čin terorizma ne smije uspjeti oduzeti.

Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.




