Hrvatska književnica i kolumnistica Vedrana Rudan preminula je u 76. godini života. Vijest o njezinoj smrti objavljena je na njezinoj službenoj stranici uz poruku: „Vedrana je otišla na područje bez signala“.
Rudan je rođena 29. listopada 1949. godine u Opatiji, a tijekom desetljeća javnog djelovanja postala je jedna od najprepoznatljivijih i najprovokativnijih hrvatskih književnica. Bila je poznata po britkom jeziku, crnom humoru i beskompromisnom komentiranju društva, politike, obitelji, položaja žena i brojnih tema o kojima se često nerado govorilo.
U svojim tekstovima i javnim istupima nije se libila otvoreno progovarati o nasilju, braku, seksu, starosti, bolesti, smrti, politici, Crkvi, nacionalizmu i društvenom licemjerju. Upravo zbog takvog izravnog pristupa često je izazivala snažne reakcije javnosti.
„Ja sam besmrtna“
U ožujku prošle godine Vedrana Rudan gostovala je u emisiji „Nedjeljom u 2“ Aleksandra Stankovića, gdje je javno govorila o svojoj bolesti.
Tada je otkrila da boluje od izuzetno agresivnog raka žučnih kanalića, bolesti koja se, kako je rekla, vrlo teško otkriva.
Na kraju emisije izgovorila je riječi koje su nakon njezine smrti dobile posebno snažnu težinu.
„Želim reći da ima jako puno ljudi koji me vole i da ja volim njih. I da sam besmrtna. Neka moju smrt shvate kao odlazak na područje bez signala“, poručila je tada Rudan.
Upravo je izraz „područje bez signala“ sada iskorišten i u objavi kojom je potvrđena njezina smrt.
Književnica koja nije birala riječi
Vedrana Rudan završila je hrvatski i njemački jezik na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Tijekom života radila je kao učiteljica, turistički vodič, novinarka, urednica na Hrvatskom radiju i televizijska voditeljica.
Široj javnosti posebno je postala poznata početkom 2000-ih, kada se afirmirala kao književnica. Prvi roman „Uho, grlo, nož“ objavila je 2002. godine, a upravo je to djelo postalo jedno od njezinih najpoznatijih.
Uslijedili su brojni romani i zbirke, među kojima su „Ljubav na posljednji pogled“, „Crnci u Firenci“, „Dabogda te majka rodila“, „Kosturi okruga Madison“ i „Amaruši“.
Njezine su knjige prevođene na brojne jezike, a prema njezinim djelima nastale su i kazališne dramatizacije koje su izvođene u Hrvatskoj i inozemstvu.
Ostala je vjerna svom prepoznatljivom stilu
U književnosti i kolumnama Rudan je često pisala iz perspektive koja je bila osobna, sirova i bez uljepšavanja. Posebno je snažno progovarala o ženskom iskustvu, međuljudskim odnosima, obitelji i starenju, ali i o društvenim i političkim pojavama koje je smatrala problematičnima.
Njezine su riječi često izazivale polemike, no upravo je sposobnost da izazove reakciju bila jedno od obilježja njezina javnog djelovanja.
Vedrana Rudan iza sebe ostavlja književni opus, brojne kolumne i prepoznatljiv javni glas, ali i rečenicu kojom je sama željela opisati vlastiti odlazak, odlazak na područje bez signala.
