Gradska knjižnica Krapina u suradnji s Veleučilištem Hrvatsko zagorje Krapina organizirala je događanje „Dubravku Ivančanu u spomen“, kojim je odana počast istaknutom pjesniku kratke forme i velikom zaljubljeniku u haiku poeziju.
Dubravko Ivančan, rođen 6. ožujka 1931. godine u Krapini, a preminuo 29. siječnja 1982. u Zagrebu. Diplomirao je filozofiju 1954. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, nakon čega je radio kao knjižničar, a potom i kao profesionalni književnik. Smatra se začetnikom i najistaknutijim predstavnikom haiku poezije u hrvatskoj književnosti.
Kroz svoje je stvaralaštvo pokazao kako se u tek nekoliko riječi može uhvatiti prolazni trenutak prirode, tišina ili suptilna ljepota svakodnevice. Upravo je haiku bio forma kroz koju je godinama izražavao duboku povezanost s prirodom, ljudima i rodnim krajem.
Posebno mjesto u njegovim stihovima zauzimaju Krapina i Hrvatsko zagorje, krajolik brežuljaka, maglovitih jutara i smirenih prizora koji su često bili nadahnuće za njegove pjesme. U tim kratkim formama Ivančan je uspijevao zaustaviti vrijeme i pretvoriti naizgled obične trenutke u trajnu poeziju.
Autor je brojnih zbirki pjesama, među kojima se ističu Slobodna noć, Leptirova krila, Svjetlucanja, Pjesme na putu, Amor i Velegrad, kao i djela za djecu poput Bijeli brod, Jaje harambaša i Djetinjstvo uz Krapinčicu. Uz poeziju, pisao je eseje i kritike te prevodio djela europskih i japanskih autora.
Događanje je održano danas, 25. ožujka u večernjim satima u prostorima knjižnice, a u programu su sudjelovali Tomislav Maretić i Ivan Ivančan, koji su čitanjem stihova dodatno približili život i stvaralaštvo ovog značajnog pjesnika publici.
Na početku programa prisutnima se obratila ravnateljica knjižnice Maja Vukina Bogović, zahvalivši svima koji su sudjelovali u organizaciji i dolasku.
Govoreći o značaju Ivančanova stvaralaštva, naglasila je njegovu snažnu povezanost sa zavičajem.
-Dobrodošli na večer sjećanja na Dubravka Ivančana, rođenog 1931. godine upravo u Krapini, gradu koji je trajno obilježio njegov život i stvaralaštvo. Uspomene iz djetinjstva i krajolik krapinskog kraja snažno su utjecali na njegov poetski izraz – rekla je posebno istaknuvši njegov doprinos razvoju haiku poezije u Hrvatskoj.
Svojim pisanjem, rekla je, uspio je spojiti jednostavnost izraza i dubinu doživljaja, što je srž haiku poezije.
-U njegovim stihovima priroda, trenutak i tišina nisu samo motivi, već način promišljanja svijeta – kazala je, dodajući kako je upravo takvim pristupom haiku približio domaćoj publici, dajući mu lokalnu boju i osobni pečat.
Ivančan je, kako je naglašeno, uspješno spojio univerzalne vrijednosti haikua s motivima rodnog kraja, čime je Krapinu trajno utkao u hrvatsku književnost. Večer sjećanja podsjetila je na njegovo bogato stvaralaštvo, ali i za ponovno otkrivanje trajne vrijednosti njegove poezije.
– Neka nam ovo bude poticaj da njegujemo književnost, čuvamo kulturnu baštinu i prenosimo inspiraciju novim generacijama – zaključila je ravnateljica naglasivši kako su će pokušati vratiti Haiku dane u Krapinu.
O važnosti očuvanja sjećanja na Dubravka Ivančana te ulozi Veleučilišta u kulturnom životu Krapine govorila je i dr. sc. Mira Hercigonja-Szekeres, pročelnica Odjela informatika i vršiteljica dužnosti dekanice Veleučilišta Hrvatsko zagorje Krapina, istaknuvši kako je upravo ova večer nastala iz želje da se istakne značaj ovog velikog haiku pjesnika.
-Izuzetno mi je drago da smo se večeras okupili u Krapini. Ideja za ovu večer rodila se kada sam, kroz jednu drugu priču, otkrila da je jedan od temelja hrvatskog haikua, Dubravko Ivančan, rođen upravo ovdje. Budući da naše Veleučilište, uz stručni i znanstveni rad, snažno podupire i kulturna događanja, željeli smo ostaviti trag u onome što Krapinu čini Krapinom te pokrenuti inicijativu koja nas vraća u Ivančanove dane- rekla je Hercigonja-Szekeres.
–Krapina danas, nažalost, sve manje zna o Dubravku Ivančanu, i upravo zato nam je bilo važno organizirati ovakvo događanje. Drago mi je da Krapinčani imaju priliku kroz ovu večer bolje upoznati njegov život i stvaralaštvo -dodala je.
Govoreći o samoj ideji i procesu organizacije, istaknula je kako je krenula s jednom pretpostavkom, došla do druge i to iskustvo želim podijeliti.
-Smatram da nisam mogla odabrati bolje sugovornike koji će nas približiti Dubravku Ivančanu, a to su Ivan Ivančan i Tomislav Maretić. Oni mogu pokazati sve ono po čemu je Ivančan bio poseban, drugačiji i inovativan u hrvatskom haikuu. Upravo tijekom pripreme jednog drugog programa o haikuu s Tomislavom Maretićem saznala sam više o Dubravku Ivančanu, čiji je nećak Ivan Ivančan. To me dodatno potaknulo da ovu priču podijelimo s javnošću i da njegovo ime ponovno dobije mjesto koje zaslužuje- naglasila je.
Osvrnula se i na širu ulogu Veleučilišta.
-Uloga Veleučilišta nije samo obrazovanje i znanstveni rad, već i aktivno sudjelovanje u kulturnom životu zajednice. Želimo podsjetiti Krapinčane, ali i širu javnost, Krapinsko-zagorsku županiju i cijelu Hrvatsku, da Krapina ima važno mjesto u kulturnoj priči, a ne samo u znanstvenoj-zaključila je Hercigonja-Szekeres.
Kako mu je ovo bio vrlo emotivno događanje rekao je Ivan Ivančan, nećak Dubravka Ivančana.
-Ja sam cijelog života radio posao koji od čovjeka iziskuje 24satnu posvećenost i nisam imao vremena baviti se pjesničkom ostavštinom pokojnog strica, a otac me zamolio da se ja pobrinem za njega. Sada sam već 10 godina u mirovini, stoga je već 10 njegovih knjiga ugledalo svijetlo dana-rekao je naglasivši kako je uspio urediti gotovo cijelu ostavštinu.
Naglasio je kako će u tome ustrajati dokle god će biti živ.
-Dubravko je bio iznimno vezan uz Krapinu. Tu se rodio jer su njegovi roditelji radili u školi kao pedagozi i njemu je Krapina, od koje je gotovo nasilno bio otrgnut odlaskom u Zagreb, ostala u srcu. Stalno ju je spominjao, a to se vidi u svim njegovim pjesmama. On je u svakom svom udisaju razmišljao o Krapini koja je bila njegovo ishodište i njegov kraj-poručio je.
Tomislav Maretić naglasio je kako je Dubravko Ivančan najveći hrvatski haiku pjesnik.
-On je ujedno i pionir hrvatske haiku poezije. Ukoliko ćemo uzeti u obzir riječi Tončija Petrasova Marovića, također jednog od pionira hrvatskog haikua koji je rekao “Mnogi će se spotaknuti na kamen haiku, malo tko će ga uzeti za uzglavlje”, onda je upravo Dubravko Ivančan taj koji je, unatoč tome što je za hrvatsku poeziju učinio svašta, upravo je haiku uzeo za svoje uzglavlje-izjavio je Maretić dodavši kako Ivančanova poezija nije samo haiku.
Dodao je kako je Ivančan volio jednostavnu, gotovo djetinju poeziju koja obara, a pisana je iz srca.
