U digitalnom dobu u kojem živimo, informacije putuju brže nego ikad. Vijesti, mišljenja, fotografije i videozapisi šire se društvenim mrežama u sekundi, a shvatiti što je istina, a što manipulacija često je pravi izazov.
Lažne vijesti više nisu rijetkost one su postale svakodnevica, i to s ozbiljnim posljedicama. Pravi primjer su videozapisi i fotografije koje kreira AI, a često niti sami stručnjaci na prvi pogled ne mogu otkriti radi li se o sadržaju koji je kreirala umjetna inteligencija.
Ljudi često vjeruju lažnim vijestima jer traže informacije koje potvrđuju njihova uvjerenja. Kada lažna vijest odgovara našim strahovima, željama ili predrasudama, veća je vjerojatnost da ćemo je dijeliti, često bez provjere.
Društvene mreže dodatno pogoršavaju situaciju algoritmima koji favoriziraju sadržaj koji izaziva jake emocije poput šoka, bijesa ili straha. Rezultat je da lažna vijest brzo postaje viralna, dok provjerene informacije često “tone” u moru sadržaja.
Posljedice širenja dezinformacija nisu bezopasne. Lažne vijesti mogu utjecati na političke odluke, potaknuti paniku, pa čak i ugroziti živote. Dezinformacije o zdravlju i medicinskim tretmanima, primjerice, mogu odvratiti ljude od terapije ili ih pak nagovoriti na pojedine prakse koje nisu najbolji izbor. Kako bismo ih prepoznali, važno je provjeravati izvor vijesti, tražiti potvrdu iz više provjerenih medija, biti skeptični prema senzacionalnim naslovima i paziti na datum objave, jer starije vijesti ili izmijenjeni sadržaji često se prikazuju kao novi.
Odgovornost ne leži samo na medijima, nego i na korisnicima. Dijeljenje informacija bez provjere samo pogoršava problem. Mala promjena u našem digitalnom ponašanju može imati veliki utjecaj.
