Nasilje nad ženama i dalje je ozbiljan problem u društvu, često skriven iza zatvorenih vrata i tišine.
Iako mnoge žene proživljavaju strah, sram i nemoć, postoji mjesto gdje mogu potražiti pomoć i podršku – SOS telefon i savjetovalište.
Iza svakog poziva na SOS telefon, iza svake posjete savjetovalištu, krije se priča o strahu, boli i dugotrajnom životu u nasilju. Za mnoge žene, ti glasovi su jedini način da netko čuje njihove riječi i prepozna njihove patnje. No, u svakoj od tih priča krije se i hrabrost da se zatraži pomoć, da se prepoznaju prava, da se zakorači prema sigurnosti i dostojanstvu.
Tena Sambolić Petrišić, voditeljica SOS telefona i savjetovališta za žene žrtve nasilja KZŽ, svakodnevno svjedoči tim izazovima. Kroz svoj rad pruža podršku ženama u kriznim trenucima, pomaže im da prepoznaju obrasce nasilja, i osnažuje ih da naprave prve, ali i sve naredne korake ka životu bez nasilja.
U ovom intervjuu, Tena nam otkriva stvarnu sliku nasilja nad ženama, način na koji SOS telefon i savjetovalište pružaju pomoć te što društvo može učiniti da se zaustavi nasilje i pruži podrška onima koji je najviše trebaju.
ZIP portal: Možete li nam reći kako trenutno stoji situacija s nasiljem nad ženama ovdje u Krapinsko-zagorskoj županiji?
TSP: Nažalost, nasilje nad ženama u našoj županiji je stalna i ozbiljna pojava. Broj poziva i korisnica našeg SOS telefona i savjetovališta svake je godine u porastu. Dakle, nema dana bez poziva-nekad ih je dvoje, a nekad i deset. Mjesečno imamo oko stotinjak poziva. Pozivi dolaze od žena koje se žele informirati o svojim pravima, o postupku razvoda, žrtava koje se nalaze u fazi prijave ili sudskog procesa i trebaju podršku, kao i od žena koje se boje za svoj život i traže hitan smještaj u sklonište. Imamo i one koje su prošle sudski proces i trebaju emocionalnu i psihološku pomoć kako bi se oporavile nakon proživljenog nasilja.
ZIP portal: Kada žene zovu SOS telefon ili dođu u savjetovalište, koje su najčešće situacije s kojima se susrećete?
TSP: Najčešće je prisutno psihičko nasilje koje je često povezano i s fizičkim nasiljem. Slijedi ekonomsko nasilje, zatim seksualno, a potom i strukturalno nasilje. Žrtve se nalaze u različitim životnim situacijama: imamo zaposlene i nezaposlene žene, žene u mirovini, žene s invaliditetom, različitih razina obrazovanja, u braku, izvanbračnim zajednicama i razvedene. Dakle, nema pravila-nasilje pogađa sve.
ZIP portal: Kako se žrtve nose s nasiljem i strahom dok traže pomoć?
TSP: Vrlo često uz osjećaj straha, žene osjećaju i sram. Sram ih je priznati što proživljavaju, srame se osude društva i svoje okoline. Nasilnici često koriste prijetnje, primjerice da će im uzeti djecu i da ih više nikada neće vidjeti. Kada vam netko dugo vremena ponavlja uvrede poput „glupa si“, „jadna si“, „kurvo, ništa ne vrijediš“, tada žena na kraju počne vjerovati u to. Mnoge pomisle: „Ja sam bez njega stvarno nitko i ništa. Imam sreće da me on uopće želi.“ Ako žrtva nema financijsku sigurnost, još teže se odlučuje na odlazak. Strah i sram idu ruku pod ruku, a izlazak iz tog kruga zahtijeva ogromnu hrabrost.
ZIP portal: Možete li nam objasniti kako zapravo funkcionira vaš SOS telefon i savjetovalište, odnosno što žene mogu očekivati kada vas kontaktiraju?
TSP: SOS telefon i savjetovalište osmišljeni su kao siguran, povjerljiv i besplatan prostor podrške za žene koje se suočavaju s nasiljem, diskriminacijom ili drugim oblicima ugroženosti.
Kada nas žena kontaktira, može očekivati siguran i anoniman kontakt gdje žene se mogu javiti anonimno, bez obveze da otkriju osobne podatke. Povjerljivost je u potpunosti zajamčena. Očekuje ih i empatičan i nenametljiv razgovor jer poziv ili savjetovanje vodi educirana savjetnica koja sluša bez osuđivanja, poštujući tempo i potrebe žene. Tu je i emocionalna podrška gdje je često prvi korak upravo razgovor, u kojem žena dobiva razumijevanje, potvrdu svojih osjećaja i osjećaj da nije sama.
Slijede informacije i savjetovanje, gdje ovisno o situaciji, žene dobivaju jasne i točne informacije o svojim pravima, dostupnim institucijama, postupcima zaštite te mogućim sljedećim koracima. Očekuje ih i osnaživanje za donošenje odluka. Vrijedi napomenuti kako ne donosimo odluke umjesto žena, već ih podržavamo da same, informirano i sigurno, odluče što je za njih najbolje.
Nakon toga dolazi upućivanje na daljnju pomoć kada se prema potrebi, žene upućuju na druge oblike podrške (pravnu pomoć, zdravstvene ustanove, policiju, centre za socijalnu skrb, skloništa ili druge specijalizirane organizacije), a tu je i kontinuirana podrška gdje se žene mogu javiti više puta. Znači, savjetovalište nije jednokratan kontakt, već proces koji se prilagođava njihovim potrebama.
ZIP portal: Koji je cilj SOS telefona i savjetovališta?
TSP: Cilj SOS telefona i savjetovališta nije samo reagirati u kriznim situacijama, već dugoročno osnaživati žene, pružiti im informacije, podršku i osjećaj sigurnosti na putu izlaska iz nasilja ili teške životne situacije. Naš SOS telefon i savjetovalište pružaju pravno, psihološko i psihosocijalno savjetovanje. Sve usluge su besplatne, a žene mogu ostati anonimne. Pružamo i osobnu pratnju na policiju, državno odvjetništvo i sud. Pripremamo žene za davanje iskaza, ponekad putem video veze gdje žena komunicira sa sucem iz druge prostorije, dok uz sebe ima podršku. Prisutni smo u svim fazama procesa: od trenutka kad nasilje još nije prijavljeno, tijekom prijave, pa sve do završetka sudskog postupka i oporavka.
ZIP portal: Koji biste praktičan savjet dali ženama koje možda još nisu spremne prijaviti nasilnika, ali osjećaju da im treba podrška?
TSP: Savjetovala bih im da nam se jave i porazgovaraju s nama. Nisu obvezne odmah prijaviti nasilje. Znači mogu ostati anonimne i samo se informirati. Važno je znati svoja prava, osnažiti se, prepoznati obrazac nasilja. Prisilna kontrola je jedan od oblika nasilja koji sustav još uvijek ne prepoznaje, a upravo je ona najčešće prethodnica femicida. Plansko, dugotrajno psihičko, ekonomsko i seksualno zlostavljanje vodi prema fizičkom nasilju. Žrtve često nisu ni svjesne da se nalaze u tom stanju, a mi ih educiramo, osnažujemo i pomažemo im razumjeti kroz što prolaze.
ZIP portal: Ove godine u Hrvatskoj se, nažalost, dogodilo 19 femicida. Kako Vi gledate na taj alarmantan podatak i što mislite da se može učiniti kako bi se to spriječilo?
TSP: Femicid je najekstremniji oblik rodno uvjetovanog nasilja i mora se kao takav i prepoznati. To nije izolirani incident, niti djelo ljubomornih partnera ili osoba s psihičkim smetnjama. Počinitelji dolaze iz svih društvenih slojeva. U većini slučajeva počinitelji su partneri ili bivši partneri, a prije femicida obično postoji povijest zlostavljanja, prijetnji, seksualnog nasilja i kontrole. Temeljni uzroci femicida leže u diskriminaciji žena, rodnim stereotipima i nejednakoj raspodjeli moći. Nažalost, kod nas obiteljski zlostavljači najčešće dobivaju uvjetne kazne, jer su, primjerice, starije životne dobi ili do tada nisu bili osuđivani. Žrtve, pak, ostaju s trajnim psihofizičkim posljedicama. Potrebna je edukacija javnosti, institucija, pravosuđa i nulta stopa tolerancije prema nasilju.
ZIP portal: Koliko zajednica, obitelj ili susjedi mogu pomoći žrtvama? Imate li primjere gdje je podrška iz okoline zaista napravila razliku?
TSP: Zajednica ima ogromnu ulogu. Često žrtve same ne mogu prijaviti nasilje. Apeliram na sve: reagirajte, pitajte, prijavite. Postoji mogućnost i anonimne prijave putem aplikacije MUP-a. Vaša reakcija može spasiti život. Podrška okoline čini veliku razliku-od davanja konkretnih informacija, pomoći oko smještaja, psihološke podrške, do same činjenice da žrtva zna da nije sama. Žrtve često misle da ih nitko neće razumjeti i zato šute. Važno je da znaju da nisu same. Lakše je žrtvama koje imaju podršku okoline, obitelji, rodbine, to je neupitno, no često nalazimo na osudu od ostatka obitelji jer je žrtva prijavila nasilje pa je on sad “zbog nje” u zatvoru, vrše se pritisci da povuče iskaz, govori joj se da ona sad sramoti obitelj i slično, a cijela je ta obitelj znala i svjedočila godinama zlostavljanje koje je žrtva trpjela. To je ono što trebamo raditi svi kao društvo, promijeniti stavove prema ženama kao nižim bićima, onima čija je prirodna uloga da trpe i šute, užasno je važno skinuti stigmu sa žrtve, prestati u komentarima na društvenim mrežama tražiti krivnju u žrtvi i opravdanje za počinitelja. Nema ga, nema opravdanje za ubojstvo. Mediji moraju biti oprezni i educirati se o pravilnom izvještavanju-ljubomora, zločin iz strasti i dobar čovjek ne bi smjeli stajati u istoj rečenici sa femicidom.
ZIP portal: Kada razmišljate o sustavu podrške za žrtve nasilja u Hrvatskoj, što biste voljeli da se poboljša ili promijeni?
TSP: Minimalne i uvjetne kazne obeshrabruju žrtve da prijave nasilje. Olakotne okolnosti poput dobi ili statusa branitelja ne smiju nadjačati težinu nasilja. Sustav mora štititi žrtve, a ne opravdavati počinitelje. Također, treba prestati prebacivati odgovornost na žrtvu. Stigmu treba skinuti s nje. Nasilje je isključiva odgovornost počinitelja. Osim toga, potrebna je kontinuirana edukacija stručnjaka, kao i preventivni programi u školama.
ZIP portal: Koju biste poruku poslali društvu u cjelini kada je riječ o nasilju i neravnopravnosti?
TSP: Uvijek se iznova iznenadim koliko je naše društvo još uvijek neosjetljivo na žrtve nasilja. Kada se ženu pita što je imala obučeno ili joj se u šali kaže da možda nije znala šutjeti, tada podbacujemo kao društvo. Nasilje nije opravdanje, niti odgovor na bilo što. Edukacija i prevencija su ključ i to od najranije dobi, kroz radionice u školama. Naše istraživanje među srednjoškolcima pokazalo je da veliki postotak smatra ljubomoru prihvatljivom, a jedan šamar ne smatra nasiljem. To nas mora zabrinuti. Nasilje nad ženama više nije tema o kojoj se šuti, ali je još uvijek tema o kojoj se premalo i preslabo govori. Potrebno je svakodnevno osvještavanje, edukacija, podrška stručnjaka i javnosti. Potrebna je nulta tolerancija na nasilje u svim slojevima društva. Apeliram: prijavite nasilje, jer žrtve možda ne mogu same. Vaš glas može nekome spasiti život. Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) ima područni ured u Zaboku od 2012. godine, a savjetovalište je otvoreno 2017. godine. Naš rad uključuje sve: od primanja poziva, savjetovanja, pratnji, pa sve do potpune psihosocijalne podrške.
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
