Povodom 20-te obljetnice Javne ustanove “Zagorje zeleno” razgovaramo s ljudima koji su stvarali, vodili i gradili ustanovu koja čuva prirodu Zagorja.
Prof. doktor znanosti Ivan Martinić, predsjednik je Upravnog vijeća Javne ustanove “Zagorje zeleno”; jedan od pokretača osnivanja Ustanove, član Upravnog vijeća od 2005., predsjednik od 2009. te autor niza edukativnih projekata, među kojima projekt “Ptiček – mladi čuvari prirode” Profesor Martinić već dva desetljeća daje svoj znanstveni, stručni i ljudski doprinos rastu i usmjerenju Ustanove. Njegova vizija povezivanja zaštite prirode, edukacije i zajednice postala je prepoznatljiv model djelovanja.
Početci i vizija
Bili ste jedan od pokretača ideje o osnivanju Javne ustanove Zagorje zeleno. Kako je ta ideja uopće nastala – i što Vas je motiviralo da je pokrenete?
IM: Ideja se sama nametnula, a puno je tu bilo i povoljnih okolnosti. Naime, početkom 2000. godine prvo je Zakon o zaštiti prirode iz 2003. godine, a potom i Zakon iz 2005. godine stvorio obavezu županijama da osnivaju svoje ustanove za zaštitu prirode. Većina Županija je to odgodila za neko buduće vrijeme, ali nakon 2005. godine, a što je svakako povezano s početkom rada Državnog zavoda za zaštitu prirode i s pristupnim pregovorima za ulazak Hrvatske u EU, krenuli smo u osnivanje ustanove otprilike u isto vrijeme kada su svoje ustanove osnovale i Varaždinska i Međimurska županija.
Nismo željeli biti izvan takve nove scene zaštite prirode i krenuli smo napraviti ono što smo od uvijek htjeli – postaviti zagorsku prirodu pod reflektore, pod svjetlo kako bi se putem javne ustanove počeli baviti prirodom KZŽ kroz istraživanja, vrednovanje, promoviranje … da je učinimo povezanom sa ljudima.
Kako pamtite prve korake i izazove pri osnivanju Ustanove 2005. godine?
IM: Ideja je došla sama od sebe, a okidač je bilo to što se okupila jedna grupa ljudi koja je tu ideju stavila visoko među svoje prioritete. Prije svega bih rekao da je to bio kolega Ištok, koji je na Šumarskom fakultetu izradio diplomski rad iz Zaštićenih prirodnih vrijednosti Krapinsko-zagorske županije. Nakon toga je tu bilo nekoliko pojedinaca iz Savjeta za održiv razvoj Krapinsko-zagorske županije koje smo formirali, naravno s tadašnjom županicom Vlastom Hubicki, U tim prvim koracima operativno ključna je bila uloga Željka Kolara, sadašnjeg župana. Ja sam neposredno prije toga završio moj mandat pomoćnika ministra za zaštitu prirode i imao sam cjelovitu sliku o potrebi i ulozi takve ustanove. Integriralo se pritom mnogo povoljnih stvari, htjeli smo biti na sceni i iskoristiti tu priliku i obavezu.
Kada ste shvatili da se vizija o očuvanom, zelenom Zagorju doista počela ostvarivati?
IM: To se počelo ostvarivati, rekao bih, 2007. godine kada smo proveli prve projekte i kad smo shvatili da smo relevantni i da smo uvažavani i u sektoru zaštite prirode i u općoj javnosti, čemu je umnogome doprinijelo to što se Županija povezala s idejom. Stavili su zaštitu prirode i rad ustanove među svoje prioritete i od prvog dana stajali nam uz bok.
Puno je bilo nas koji smo se htjeli angažirali se oko djelatnosti ustanove. Prvi naši projekti imali su za cilj ostvariti povezanost s ljudima, stoga smo gledali da oni budu i lokalni, da uključe građane. Tu je svakako projekt „Ptiček“ – mladi čuvari prirode KZŽ koji je idejno nastao 2007. godine, a promoviran je 2008. godine. Tim projektom obuhvatiti smo one nama najvažnije, a to su mladi naraštaji. Isto tako, u pojedine aktivnosti ustanove uključili smo lokalne samouprave, jer smo shvatili koliko je važno razgovarati sa čelnicima općina i gradova o njihovom razvoju, planiranju prostora i povezanim zaštićenim prirodnim vrijednostima. Kada smo vidjeli da uspijevamo ostvarili dobre kontakte, da imamo prepoznatljive projekte, da smo se uspješno uklopili sustav ustanova zaštite prirode na nacionalnoj razini znali da smo uspjeli, da idemo pravim putem i da smo jednostavno dobri u tome što radimo.
Dvadeset godina razvoja i postignuća
Kao dugogodišnji predsjednik Upravnog vijeća, svjedočili ste brojnim promjenama i projektima. Koje biste izdvojili kao najvažnije prekretnice u razvoju Ustanove?
IM: Nekoliko je bilo, rekao bih, vrlo važnih stvari, a jedna od njih je svakako preseljenje u Radoboj kao je ustanova po prvi put dobila vlastiti objekt Centra za prirodu Zagorje, potom ulazak u međunarodne projekte koje su nam omogućili kapitalne investicije koje ne bi mogli ostvariti oslanjajući se samo na županijski proračun. Dakle, ta sposobnost da Ustanova može ući u EU financirane složene projekte i da ima vlastite radne prostore i edukacijsko-interpretacijski objekt Centra za prirodu, držim najvažnijima.
Druga važna stvar su bili naši projekti s velikom vidljivošću i animiranjem značajnog broja građana. To su prije svega već spomenuti projekt „Ptiček“ i Ekološki barometar Krapinsko-zagorske županije koji su animirali veliki broj ljudi i dodatno povećali vidljivost ustanove.
U domeni upravljanja zaštićenom prirodom značajan korak vezan je proširenje značajnog krajobraza Zelenjak – Risvička i Cesarska gora gdje smo prošli čitav postupak od informiranja javnosti, planiranja i izrade stručne podloga do dolaska pred Županijsku skupštinu sa gotovim prijedlogom i s vizijom što želimo s tim područjem.
Nakon toga je tu je bio ulazak u još složenije projekte: Abeceda prirode, izgradnja staze kroz krošnje do recentnih aktivnosti ustanove koje se smatraju vrhuncem stručnog posla u zaštiti prirode, a to su priprema i provedba planova upravljanja područjima ekološke mreže i akcijskim planovima zaštite ugroženih vrsta, invazivnih vrsta i drugo.
Nekako smo čitavih ovih 20 godina neprestano rasli, postajali zreli, a jednim od velikih uspjeha smatram i to što smo sektorski uvažavani i prepoznati po nekim projektima i manifestacijama/događanjima kao lideri na nacionalnoj razini.
Kako biste opisali evoluciju Ustanove od male institucije u počecima do današnjeg prepoznatljivog primjera dobre prakse u zaštiti prirode?
IM: Prije svega vidim to kroz rast, povezivanje i prepoznatljivost više nego bi to govorio broj od 5 do 6 zaposlenih u ustanovi. Mi jesmo fizički rasli, dobili smo vlastite objekte, izgradili infrastrukturu, ekipirali smo se kroz projekte, ali najvažnije je bilo upravo povezivanje sa školama, općinama i drugim županijskim institucijama: Zagorskom razvojnom agencijom, Poduzetničkim centrom KZŽ, Zavodom za prostorno uređenje, Muzejom krapinskih neandertalaca i dr. Također, važan je bio i intenzivan rad kroz istraživačke projekte, gdje smo kroz suradnju sa znanstvenicima pribavljali nova dragocjena znanja različitim značajkama zaštićene i opće prirode u KZŽ. Dakle, rasli smo kroz rezultate, kroz sve viši obuhvat tema bavljenja, kroz zrelost ishoda koje smo isporučivali.
Što smatrate najvećim uspjehom Ustanove u protekla dva desetljeća?
IM: Najveći uspjeh je to „ljepilo“ koje smo stvorili između djelatnosti ustanove i ljudi. Zapravo smo došli do toga da smo zaštitu prirode doveli u svako dvorište, da ljudi više ne govore samo o zaštićenoj vrsti, nego da znaju što su mjere očuvanja, koja je uloga monitoringa, zašto treba suzbijati invazivne vrste i konačno da budu potaknuti uključiti se u očuvanje prirode. S tom univerzalnom porukom o vrijednosti prirode i svojevrsnom rasvjetljavanjem što je zaštita prirode, kako se ona ostvaruje i što sami možemo učiniti za prirodu došli smo do svakog čovjeka, ne samo do školske djece, nego do udruga, poslovnog sektora, političara i svih drugih – to je po meni najveći uspjeh.
Edukacija, projekti i suradnja
Projekt Ptiček – mladi čuvari prirode i drugi edukativni programi postali su prepoznatljiv znak Zagorja zelenog. Kako je nastala ideja o takvom pristupu edukaciji?
IM: Ideja se razvila najviše slijedom sjajnih dojmova američkog Junior Ranger programa. Naime, bio sam na studijskom boravku u Americi, imao prilike sudjelovati u tom programu, vidio koje učinke ima i strukturu koja garantira da taj program može uspjeti. Imao sam tu sreću da sam u Županiji našao svaku vrstu potpore za ovakav projekt, jer za uspjeh takvih projekata važno je organizaciju dobro postaviti na početku i ako ju održavate, ona će funkcionirati godinama. Također bilo je vrlo važno raširiti po cijeloj županiji, odabrati dobre sadržaje i relevantne teme, imati izniman trenerski tim i u svemu dobru logistiku ustanove..
Koliko je važno uključiti djecu i mlade u aktivnosti očuvanja prirode, i što ste naučili kroz rad s njima?
IM: Za rad s djecom da morate imati ljude koje svemu pristupaju sa više strasti i koji će tu strast prenositi na druge. Važno je i da s druge strane imate djecu kao zainteresirane sudionike. U takvim okolnostima najviše postižemo prijenosom znanja, iskustva, emocija i prakse na njih. Na neki način u radu s djecom smo najprepoznatljivi smo po projektu „Ptiček“, gdje smo postigli da je djeci, odnosno učenicima čast biti dio tog velikog „orkestra“ mladih čuvara prirode. Naš zagorski „orkestar“ samo je mali kamenčić u odnosu na pokret čuvara prirode raširen širom svijeta. Biti u prilici da budeš dio nečeg svjetski popularnog, važnog, interesantnog je čast i privilegija za svakog mladog čovjeka.
Posebno se u radu s djecom vrijeme mijenja i način prenošenja poruka je bitno drugačiji nego što je to bilo prije 30 godina. Metodički, didaktički se morate mijenjati, odabir tema i načine prenošenja morate prilagođavati novim medijima, ali i novim interesima mladim. Klincima trebate pristupiti s uvažavanjem, ravnopravno da bi pridobili njihov fokus. Ne ide to autoritetom, već kroz gradnju povezanosti i stvaranje zajedničkih interesa. U tom partnerstvu prenosimo poruku, pri čemu težimo tome da umjesto hrpi informacija i činjenica, prednost dajemo nekolicini jakih poruka. Prednost dajemo logičkom razumijevanju i praktičnom doživljajnom iskustvu.
Kako su suradnja s lokalnim zajednicama, školama i institucijama pridonijele uspjehu Ustanove?
IM: Smatram da su takve lokalne suradnje zaista mnogo doprinijele uspješnom razvoju ustanove, makar mislim da bi ljudi koji rade u ustanovi bili mjerodavniji o tome govoriti. Ja često kao predsjednik Upravnog vijeća naglašavam da treba pristupiti svakoj općini, gradu, sustavu obrazovnih ustanova i drugima.
Jako puno se lokalno radi sa školama i dječjim vrtićima, a možda premalo sa udrugama umirovljenika i političarima. Vrlo često se povezujemo s onima koji nas zovu i žele surađivati, no svakako se treba približiti i onima koji se često ne odazivaju, a itekako su važni u zadaći očuvanja prirode.
Pogled u budućnost
Što vidite kao najveće izazove u zaštiti prirode u idućem desetljeću?
IM: Tu je važno naglasiti neravnotežu društveno interesa za prirodu u odnosu na druge interese. Stoga se priroda se previše olako žrtvuje pred drugim često kratkoročnim interesima ili se odustaje od dogovorenih ciljeva koji bi doprinijeli boljem stanju prirode. Npr. dogovorimo se koja će se mjera provoditi, ali onda od te mjere odustajemo zbog politički jačih interesa. Bojim se toga da će se prava vrijednost prirode i dalje zagovarati deklaratorno („na papiru“), a da će u praktičnom odlučivanju jezičnost na vagi otići na stranu kratkoročnih, investicijskih, sigurnosnih ili nekakvih drugih interesa.
Isto tako, bojim se programskog lutanja u prioritetima očuvanja prirode. Pokazalo se da se ne pogađaju uvijek prave teme ili ih ima previše pa se ne postižu očekivani učinci. Jer zaštita prirode je jedna od društvenih zadaća koja je jednako važna kao što je obrazovanje, socijala, zdravstvo, kultura – za što uvijek nedostaje sredstava.
Potrebno je razviti veću razinu javne svijesti i ravnopravno povezati zaštitu prirode s drugim područjima. Ona je zasad povezana npr. s turizmom na način da turizam uspješno degradira prirodu, stoga je potrebno zaštitu prirode povezati sa zdravstvom, školstvom, kulturom na tako da će isto uvećavati koristi jednih i drugih, a ne da priroda bude žrtvovana zbog energetike, turizma itd.
Postoji vjerovanje da je priroda u odnosu na negativna ljudska djelovanja zacjeljiva, samoobnovljiva, da će se uvijek nekako oporaviti. To je još uvijek jaka politička premisa, a u stvarnosti svjedoci smo pogoršanja stanja mnogih ekosustava i vrsta na dnevnoj razini.
Koje biste smjernice istaknuli kao ključne za budući rad Zagorja zelenog?
IM: Ključno mi se čini daljnje profiliranje ustanove u smislu imanja vizije kojoj se teži i da tu viziju slijede pripremljeni projekti kojima ćemo, u slučaju da se otvore neka financijska vrata, rješavati ključna pitanja očuvanja prirode u KZŽ, npr tipizaciju i trednovnja karakterističnih krajobraza Hrvatskog zagorja.
Preduvjet za takvo profiliranje je rast kvalifikacija djelatnika ustanove. Danas se ne možete baviti zaštitom prirode ako niste vični GIS alatima, jer se većina odluka donosi na temelju rezultata prostornih analiza. Isto tako i u zaštiti prirode važna postaje ekonomska dimenzija stvari, pri čemu su važan alat cost-benefit analize. Dakle, svako tko želi napraviti dobru karijeru u zaštiti prirode, mora se naoružati zanjima i biti spreman stalno učiti.
Temelji budućeg razvoja ustanove su u jasnoj viziji, novim projektima, razvoju sposobnosti i materijalno-tehničko unapređenju koje sve to mora pratiti. I još intenzivnije povezivanje gdje se neće samo davati, nego se treba i od drugih tražiti. Da kao čuvari prirode ne prilazimo samo mi političarima, nego da oni dolaze do nas.
Kako uloga Ustanove može i dalje rasti u kontekstu održivog razvoja i klimatskih promjena?
IM: Prije svega nametanjem onih dobrih obrazaca na kojima počiva sustav zaštite prirode u suradnji s drugim sektorima. Tu opet mislim na obrazovanje, kulturu, turizam, gospodarstvo gdje vidim veliku priliku za zajednički rast svih tih sektora i važne doprinose očuvanju prirode.
U strateškom razvoju Krapinsko-zagorske županije ustanova bi, uz bok nekim drugim akterima, trebala biti u prvim redovima onih koji doprinose razvoju svijesti o negativnim učincima klimatskih promjena, ali i nuditi transfer provjereno dobre prakse mjera prilagodbe klimatskim promjenama ne samo kad su u pitanju okoliš i priroda.
Osobna refleksija
Kroz sve ove godine bili ste saveznik prirodi, ali i ljudima koji su je štitili. Što Vas osobno najviše ispunjava u tom radu?
IM: Rekao bih ljudi, uvijek i prije svega ljudi. Susreti sa „običnim“ ljudima koji dijele vašu strast za prirodu, a ako dijele i vašu viziju, onda ste kad je zaštita prirode u pitanju, s pravim ljudima. Puno toga ovisi ljudima i kad sretnete istomišljenika, vi ste ispunjeni. Tada vidite da energija i strast koju ste uložili nije samo vaša, da je dijelite sa drugima i da zajedničkim snagama možete puno toga mijenjati. Nisu to samo rezultati, već i sam proces koji se razvija, a rezultati će već doći.
Kada biste morali opisati Zagorje zeleno jednom rečenicom – što bi ono za Vas značilo?
IM: Jedan od mnogih smisleno uloženih napora, gdje su znanje i energija upotrijebljeni na najbolji način i u najbolju svrhu. Tu sam se našao s nevelikom posadom u malom čamcu, vrlo često na nemirnom moru, ali s jasnim pravcem plovidbe. I eto, pokazalo se da to donosi rezultate.
